Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Zašto se dobre stvari događaju nevjernim ljudima?

Poruka je emitirana: 10.12.2017.

ZAŠTO SE DOBRE STVARI DOGAĐAJU NEVJERNIM LJUDIMA?

Prošli puta, u prošloj emisiji, odgovarali smo na pitanje: «Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?» Danas ćemo odgovarati  na slično i jednako teško pitanje:   »Zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?»

Možda još i možemo razumjeti 'zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima', ali, ako je Bog suveren Bog, dakle Onaj koji ima vlast nad svime, ako je Bog uvijek i sveprisutan te sveznajući, ako je On neizmjerljiv, odnosno beskrajan, te ako je Njegova moć bezgranična, 'zašto se onda dobre stvari događaju lošim ljudima?'

Ovo teško, mučno i sklisko pitanje postavio si je i Asaf, pisac 73. Psalma, čovjek koji je bio svećenik, Levit i voditelj štovanja u Izraelskom hramu. 

Na početku spomenutog 73. Psalma, vidimo Asafa koji je na visini zadatka.  Ps 73:1; 


'Kako je DOBAR BOG čestitima, Bog onima koji su čista srca!'


Na početku Psalma vidimo Asafa koji slavi svoga Boga, vidimo Asafa kao onoga koji ima jedan osoban, prisan i čvrsti odnos s Bogom. 

Posrnuće, klizanje, odvajanje od Boga započinje upravo s našim tematskim pitanjem: 'Zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?'  Čitam, isti 73. Psalam, od 2.-12. retka:

'A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. Nikakvu patnju ne nose, pretilo je tijelo njihovo. Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću'.

Kada  Asaf počinje 'promatrati sreću grešnika', kada postavlja pitanje 'zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?',  Asaf gubi tlo pod nogama, on pada i tone u vjeri. 

Kada je čovjek potišten, kada je čovjek u depresiji, kada emocije nadvladaju razum, čovjek  teško realno promatra svijet oko sebe i teško donosi prave, racionalne zaključke.

Je li stvarno oholi i bogati, grešnici nikakvu patnju ne snose? Je li stvarno ne žive u mukama smrtnika?  Zar ih stvarno ljudske nevolje ne biju? Vidite ovo jednostavno nije realno zapažanje. 

Asaf postavlja teška pitanja i promišlja o teškim pitanjima pod utjecajem zavisti. On sam to zapisuje:  'jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.'

Zavist je izrazito opasan grijeh koji proizlazi iz temeljno-osnovnog grijeha oholosti ili ponosa. Zavist je zavela Asafa koja je uzrokovala jedan trenutni duhovni pad i on nije realan u svom zapažanju. Ja bih više vjerovao Božjoj Riječi, koja u Starome Zavjetu kaže: 'u znoju lica svoga kruh ćeš jesti', a u Novome Zavjetu tvrdi, čitam iz 1.Tim 6:9-10:

'da oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku, i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe teškim mukama' (1.Tim 6:9-10).

Što je, zapravo, bio Asafov problem? Asafov problem bio je taj što je na trenutak zaboravio, da Bog koji je suveren trenutno nije knez i vladar ovoga svijeta. Isus kojemu je dana sva vlast zemaljska i nebeska je jasno odgovorio Pilatu: 

 'Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta ... moje kraljevstvo nije odavde'    (Iv 18:36).

Asaf je na trenutak zaboravio da nije svaki novac od Boga! Materijalni prosperitet nije uvijek blagoslov. On može biti blagoslov od Boga ali i ne mora biti blagoslov od Boga. Ako pozorno pročitate Ps 73., možete jasno izčitati da Psalmista u biti ne napada bogatstvo već on proziva oholost, nasilje, opakost, isprazne tlapnje, podsmijeh i psovanje bogatih ljudi.

Materijalni prosperitet može biti blagoslov ali može biti i skretnica od pravog blagoslova i pravog prosperiteta.

Asafov problem bio je taj što je zaboravio da nije 'zlato sve što sija'. 


»Zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?»  Iz svega do sada rečenog, proizlazi  prvi ponuđeni odgovor:


1. Dobre stvari se događaju lošim ljudima jer loši ljudi žive u lošem svijetu. 


Poslušajmo i drugi ponuđeni odgovor:


2. Dobre stvari  događaju se lošim ljudima jer Bog dopušta da loši ljudi  budu još gori


U 18. retku našeg 73. Psalma, lagano izlazeći iz jame u koju je upao, Asaf zapisuje:  'Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš'.

Gotovo je nevjerojatno ali istinito, da se dobre stvari događaju lošim ljudima jer Bog dopušta, da loši ljudi budu još gori. 'Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš'. 

Treći ponuđeni odgovor na naše pitanje je spoznaja koja je izvukla Asafa iz krize vjere, i koja ga je vratila u ponovni živi, prisni i čvrsti odnos s Bogom. Evo te spoznaje. Čitam iz Ps 73., 16. i 17. redak:

'Promišljah tada da bih spoznao: ali mi se učini mučno u očima mojim sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje te prozreh, kakav im je svršetak.'

Nakon dugog i mučnog promišljanja, Asafa je izvukla spoznaja kako se:


3. Dobre stvari događaju lošim ljudima, jer loše stvari mogu biti  nezamislivo gore.


Za vrijeme 2. svjetskog rata u nacističkom, koncentracijskom logoru 'Dachau',  našao se vjeran čovjek. Promatrajući krajnje neljudsko zlostavljanje od strane nacista, svakodnevno se pitao: 'Bože zašto?' Danima, mjesecima, promišljao je o ovom mučnom pitanju sve dok nije našao odgovor ili kako bi to rekao Asaf ulaz u Božje svetinje a to je spoznaja: 'da postoji mnogo gore mjesto od logora 'Dachau' a to je pakao.'

Ovog čovjeka Asafa kao i mnoge  druge u život i vjeru vratila je spoznaja i razumijevanje svijeta kao jednog velikog laboratorija, laboratorija u kojem se u našim životima vrše razno razna testiranja, testiranja za jedan mnogo bolji i potpuno drugačiji svijet. 

Odgovor na pitanja zašto se loše stvari događaju dobrim, vjernim ljudima, a zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima nije moguće pronaći bez dvije istine.

Prva je vječna perspektiva, vječni pogled na sada i ovdje. Život je kratak, krhak ali je vječan i za vjerne najbolje tek dolazi. Bez neopisivosti vječne slave nije moguće razumjeti kratku vremensku patnju i nepravdu. 

Druga istina je sloboda izbora. Mi ne biramo datum i mjesto rođenja i ne biramo datum, način i mjesto fizičke smrti, ali unutar ta dva datuma mi biramo i Bog respektira naše odluke.

Da, zlo ponekad pobjeđuje, napreduje i Bog očigledno dopušta razne i ponekad šokantne situacije jer nisu bitne situacije već mi i naše odluke u tim situacijama. 

Onaj koji je Pilatu rekao;

'Moje kraljevstvo nije odavde', svojima je obećao: 'Idem da vam pripravim mjesto'.    

Milost s vama i do slušanja.


p. Damir Pintarić   

©2003 - 2017. Sva prava pridržana.