OSTANI DOMA  / ZAJEDNIŠTVO

'Nije dobro… da čovjek bude sam…' čitamo već u drugom poglavlju Svetoga Pisma. Stvoren iz odnosa,  a kasnije začet iz odnosa, čovjek nije i ne može biti otok. Stvoren i začet čovjek razvija se povezan s majkom, dolazi na svijet, susreće oca, braću, sestre, djeda, baku, užu, širu rodbinu, susjede, poznanike, sumještane... Kad malo poraste ide u vrtić, pa osnovna škola, srednja, posao… kroz život čovjekov suodnos s drugim ljudima linearno raste.

Kako raste i sazrijeva čovjek kroz život otkriva jednu iskonsku urođenu težnju za zajedništvom. Čovjek, manje-više svjestan, duboko u sebi teži zajedništvu i društvo koje je puno raznovrsnih društava to potvrđuje. Gotovo svako, pa i najmanje mjesto ima dobrovoljno vatrogasno društvo, tu su mnogovrsna sportska društva, društvo za zaštitu prirode, društvo prijatelja djece, društvo za zaštitu životinja, društvo, društvo, društvo… Mnogi ako ne i svi, čekali smo popuštanje ovih epidemioloških mjera da konačno negdje s nekim popijemo kavu, svjesni da tu nije riječ o kavi već o društvu, o zajedništvu.

Suprotna pojava zajedništvu je distanciranje, samoća, izolacija, 'Ostani doma!' Prije neki dan jedan spiker, voditelj na radiju, onako u razgovoru rekao mi je da je pokušao izračunati koliko puta je u ova posljednja dva mjeseca ponovio izraz 'Ostani doma!'

Izolacija je očito ponekad neophodna i u kratkim periodima može biti i korisna, ali ako je preduga izolacija u svojoj biti uvijek je deformacija, jer 'nije dobro da čovjek bude sam'. Čovjek je stvoren i rođen iz odnosa i on stalno teži, traži taj odnos, to istinsko, iskreno zajedništvo.

Svi vjerujem toliko poznajemo Bibliju da znamo da nakon 2. poglavlja knjige Postanka dolazi 3. poglavlje, poglavlje koje govori o padu čovjeka i čovječanstva. Nekako prelako zaboravimo da smo na svijet došli u mukama i s plačom, ali smo kroz život sve više svjesni da je istinsko i iskreno zajedništvo veliki izazov u braku, u obitelji između roditelja i djece, između obitelji, između susjeda. Društvo je uvijek manje-više razdijeljeno i podijeljeno. Pa čak i u crkvi zajedništvo je često puta veliki izazov. Manje-više svi smo iskustveno naučili i možemo se poistovjetiti sa Salomonovim riječima kojima mudri kralj savjetuje:

'Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.' (Izreke 25:17)

Zbog čega je zajedništvo toliki izazov za čovjeka? Zbog čega se ljudi povlače, odustaju i zatvaraju u dragovoljnu samoizolaciju sa ili bez korone? Zbog čega se u naše vrijeme sve više ljudi druži sa životinjama, a sve manje s ljudima? Zašto je čovjek prečesto sam u mnoštvu? Zašto se velika većina prijateljstva i zajedništva mogu pronaći u stihovima: 'Bilo je dobro dok je trajalo.'

Apostol Ivan, apostol koji je svoju glavu prislonio na Isusove grudi prilikom ustanovljenja Gospodnje večere, u prvoj poslanici piše da je temelj zajedništva temeljno važan. Isus govori o građenju na pijesku i građenju na čvrstoj stijeni…

Ivan piše da je čvrsti temelj održivog zajedništva vječni nevidljivi temelj, odnosno Vječna, Utjelovljena Riječ. Poslušajmo taj tekst.  1. Ivanova 1:1-3:

'Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo očima svojim vidjeli, što sm promatrali išto su naše ruke OPIPALE o Riječi života – da, život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao – što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.'

Kada govorimo o vječnom nevidljivom, a čvrstom temelju zajedništva koje traje i daje, mi si moramo postaviti pitanje 'Što je Bog radio prije stvaranja svijeta?' Pismo nam daje jasan odgovor, prije stvaranja svijeta Otac je ljubio Sina, Sin je ljubio Oca, Duh Sveti bio je ljubljen od Oca i Sina i ljubio je Sina i Oca. Iz tog savršenog zajedništva punog ljubavi Bog je stvorio čovjeka. U Postanku 1:26 čitamo: 'I reče Bog načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.'

Tu je naš DNK, tu su naši korijeni i zato svaki čovjek, manje više svjestan, teži iskrenom i istinskom zajedništvu. Na prvim stranicama Biblije čitamo da su 'Bog i čovjek šetali za vrijeme dnevnog povjetarca.' (Postanak 3:8)

Svi vjerujem toliko poznajemo Pismo da znamo razvoj događaja dalje. Adam i Eva su pali, neposluhom prema Božjoj riječi su sagriješili, umrli su duhovno i počeli umirati tjelesno. Udaljivši se od Boga počeli su se udaljavati jedan od drugoga. Neposluhom Božjoj riječi Adam i Eva inficirali su se smrtonosnim, neizlječivim, zaraznim virusom koji se zove grijeh.  Nakon pada u grijeh Bog je mogao donijeti odluku: 'OSTANI DOMA!' Bog je mogao ostati u tom savršenom zajedništvu punom ljubavi koje vlada između Oca, Sina i Duha Svetoga ali nije. Bog je postao čovjekom i ušao u zaraženi svijet koji umire.

Betlehem, utjelovljenje Boga je toliko čudo Božje milosti i ljubavi da Crkva već dvije tisuće godina proučava i ne može do kraja shvatiti kako je Bog postao čovjekom. Kako je Bog mogao biti gladan, žedan, umoran, izigran, ismijan, iskorišten, izdan, uhićen, optužen, bičevan, razapet. Važno je razumjeti da je Isus potpuni Bog i potpuni čovjek. Isus potpuni čovjek može nas razumjeti, osjetiti, ući u našu priču mnogo dublje, osobnije nego možemo to zamisliti jer je bio, probao, proživio. Isus potpuni Bog može nas izvući i spasiti jer je Bog.

Prema kraju evo jednog istinitog događaja koji će nam dodatno približiti Evanđelje, samog Isusa Krista koji je napustio savršenu obitelj ljubavi i zajedništva, i koji je utjelovljenjem ušao u naš zaraženi svijet koji umire.

Na Havajima se u 19. stoljeću pojavila guba, smrtonosna zarazna bolest. Otprilike 800 gubavaca stavljeno je u potpunu izolaciju gdje su na otoku Molokai ti ljudi bili prepušteni sami sebi. 1873. Jozef De Veuster dragovoljno se javio da ode na otok Molokai i da propovijeda Evanđelje Isusa Krista gubavcima, koji su ga prihvatili i koji su ga izrazito cijenili zbog njegovog truda oko njih. Brinuo se z njih, pomagao oko bolesti, gradio im kuće, osnovao školu, sagradio crkvu.

Svaki dan na bogosluženju obraćao im se s 'draga braćo i sestre.'  Jednog jutra, nakon što je ustao i prao ruke nije osjećao vodu i odmah je shvatio da se inficirao gubom, tada neizlječivom bolesti. Tog jutra došao je pred braću i sestre i nije ih pozdravio s 'draga braćo i sestre' već s 'dragi moji gubavci!'

Vidite to je Bog učinio za nas, za tebe i mene. Krist nije došao među nas da nam samo pokaže put, da nam otkrije istinu - On se poistovjetio s nama, on se inficirao neizlječivom bolesti radi nas. Isus nije ostao doma već je ušao u naš svijet, inficirao se neizlječivim virusom da bi se pronašao siguran i djelotvoran lijek. Apostol Pavao je to sumirao ovako:

'Njega koji je bio bez ikakvog grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.' (2.Kor 5:21)

Zajedništvo koje vlada između Oca, Sina i Duha Svetoga, zajedništvo koje je prekinuto zbog grijeha, Bog je ponovno omogućio i nudi ga svakom čovjeku kroz osobnu vjeru u Evanđelje Isus Krista. Ljudska zajedništva građena na pijesku su kratkotrajna i nerijetko ostavljaju rane, ožiljke i grade velike obrambene zidove. Zajedništvo građeno na nevidljivom, vječnom čvrstom temelju, zajedništvo koje traje i daje, i koje je temelj svakog ljudskog održivog zajedništva je moguće jer 'Njega koji je bio bez ikakvog grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u Njemu  postanemo pravednošću Božjom.'

p. Damir Pintarić