VELIKI POTRESI – VELIKE PORUKE

Uvečer istog dana reče im: Prijeđimo na drugu obalu! Oni otpustiše narod i povezoše Isusa onako kako tu bijaše, u lađici. Pratile su ga i druge lađice. Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probude i reknu mu: 'Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?' On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: 'Utišaj se! Umukni!' Vjetar prestade i nastade velika tišina. A njima reče: 'Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere? Njih spopade veliki strah, te su jedan drugome govorili: 'Tko je, dakle, ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju?'

6. veljače 2023. u 04:14 minuta Tursku i Siriju pogodio je snažan potres koji je do sada uzeo više od 40 000 života, koji je ozlijedio više od 120 000 života i raselio više od 2 i pol milijuna ljudi.

Gdje je prošlog ponedjeljka bio suveren, svemogući, sveznajući Bog pun ljubavi kome se i vjetar i more pokoravaju? Kako usaglasiti Božju suverenost, Božju dobrotu i ljubav s elementarnim katastrofama, epidemijama, pandemijama?

Da bismo razumjeli spomenuti paradoks, paradoks je nešto što na prvi pogled, površno izgleda proturječno ali u biti, u dubini to nije, moramo razumjeti svetopisamsku istinu da MI ŽIVIMO U PALOM, NARUŠENOM, NESAVRŠENOM, KORUMPIRANOM SVIJETU.

Pismo nas jasno uči da je Bog sve stvorio dobro. 'I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.' (Pos 1:31) Zašto onda nije dobro? Zašto glad, bolest, nepogode, katastrofe, potresi? Zašto Ukrajina? Usput da velim informaciju da se kod nas u Betaniji nedjeljna bogoštovlja simultano prevode na ukrajinski jezik. Evo pokušamo pomoći koliko možemo jer smo probali i potres i rat. Takav je to svijet i boljega trenutno nema.

Nemoguće je razumjeti sebe i svijet oko sebe bez VELIKOG događaja. VELIKI DOGAĐAJI podrazumijevaju VELIKE PORUKE. Bog je, prema Svetome Pismu, iz svoje ljubavi sve stvorio za čovjeka kojeg je postavio u Edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Do pada, do tog VELIKOG DOGAĐAJA Bog i 'čovjek šetali su za vrijeme ljetnog povjetarca'. (Pos 3:8) Do pada Bog nikada nije bio gnjevan na čovjeka.  

Stih iz Rimljanima 1: 18  'S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću' odnosi se na vrijeme poslije pada pa sve do današnjih dana. Božja ljubav prema svijetu je velika, ogromna, strpljiva ali nije vječna. Postoje granice koje se ne mogu priječi bez ozbiljnih i vremenskih i vječnih posljedica.

Što je pad? Što se to toliko velikoga dogodilo? Što znači da je čovjek palo biče?

Bog je stvorio čovjeka i sve za čovjeka darujući ga slobodom, slobodnom voljom, slobodom izbora. Sloboda je zastrašujuće veliki ali i ograničeni Božji dar čovjeku. 'Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ALI…' Postoji Ali, što znači da ne postoji apsolutna sloboda, ne postoje igre bez granica. Na kraju ni Bog nije apsolutno slobodan, Bog je slobodan unutar svoje biti, naravi čudi. Bog ne može lagati npr., jer je svet i pravedan, i ostaje takav za uvijek Bog se ne može i neće odreći sam sebe.

Vjerujem da svi znamo kako su IZABRALI prvi ljudi u Edenu. Prešli su jasno postavljenu granicu iako su mogli jesti sa svakog osim jednog drveta. Trenutna posljedica te odluke bila je duhovna smrt, odvojenje čovjeka od Boga, te je istovremeno počelo i fizičko umiranje, propadanje svega stvorenoga. O fizičkom umiranju, o genetskoj entropiji svega stvorenog, o tom nepovratnom procesu gubljenja energije, snage,  apostol Pavao piše u Rimljanima 8. poglavlju. Rimljanima 8:18-23:

'Držim doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa  slavom koja će se objaviti u nama. Ta cjelokupno stvorenje ustrajno  iščekuje ovo objavljivanje… da će se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti…  Uistinu znamo da sva stvorenja zajedno uzdišu i da se sva skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad.

Pavao jasno piše da se sve stvoreno nalazi 'u ropstvu raspadljivosti. Genetska entropija, trošenje, gubljenje energije, snage, starenje, ne obnavljanje zbog tog nasljednog problema isto je i za vjeru i za nevjeru. I vjerni obolijevaju, boluju, pate i umiru kao i nevjerni jer smo svi u grijehu začeti, svi smo rođeni u grješno tijelo u grješni pali, svijet.

Dijagnoza je poražavajuća, no svi nalazi je potvrđuju! Svake godine sve više uputnica istina je za sve ljude, jer 'po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt prijeđe na sve ljude'[1] objašnjava Pavao. Jednostavno je činjenica da nitko od nas ne ostaje u ovome tijelu, na ovoj zemlji predugo. Činjenica je da smo putnici, a 'na putu se ne gradi, na putu se putuje, traži i spoznaje' ponavljali su rani crkveni oci.

Nije najvažnije pitanje što nam se događa već je najvažnije pitanje zašto nam se događa to što se događa? Ne postavljamo mi pitanja, život je taj koji nam postavlja pitanja, a mi na ta pitanja pronalazimo ili ne pronalazimo odgovore.

VELIKE DOGAĐAJE koji imaju VELIKE poruke nije jednostavno razumjeti bez VELIKOG DOGAĐAJA.  Bez pada, bez svjesnosti tog dubokog ljudskog problema teško je razumjeti sebe i svijet oko sebe,  - ovo očito nije Eden, koliko god se mi trudili. Negdje sam pročitao, 'da sve što čovjek proizvede na kraju završi u smeću.' Čovjek koji je dobio zadaću da vrt obrađuje i čuva, nakon pada nije na nivou zadatka. Poplave, požari, potresi, pandemije mogu se i moraju promatrati i u tom kontekstu.

Za kraj recimo ovako. U Lukinom Evanđelju čitamo da je Isus iskoristio jedan VELIKI DOGAĐAJ za jednu VELIKU poruku i poziv. Okolnosti, događaji, preokreti mijenjaju ljude kada Riječ nije dovoljna, kada Riječ ne prodire. To vidimo kroz Stari, Novi zavjet i kroz cijelu povijest. To vidimo svakodnevno.

Poznati kršćanski apologet C. S. Lewis u knjizi 'Problem bola' je zapisao: '

Bog nam šapće u našim užicima, u našoj savjesti nam govori, dok u našoj boli viče. Bol je Njegov megafon za ovaj gluhi svijet.'

Prema kraju čitam Evanđelje po Luki 13. poglavlje:

U isto vrijeme dođu neki te izvijeste Isusa o onome što se dogodilo Galilejcima… On im reče: ‘Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti! Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grješniji od svih stanovnika u Jeruzalemu? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti!’ (Lk 13:1-5)

Veliki događaji, preokreti morali bi nas dovesti do toga da razumijemo NAJVEĆI DOGAĐAJ, NAJVAŽNIJI DOGAĐAJ a to je Golgota, križ, raspeće. Bog je stvorio čovjeka i sve za čovjeka, postavio ga u Edenski vrt da ga obrađuj i čuva. Čovjek je pao, čovjek je pokleknuo i umjesto da čuva on uništava, no, Bog u svojoj ljubavi nije odustao od čovjeka, On je poslao na ovaj svijet Spasitelja svijeta, Spasitelja Svemira Isusa Krista, koji u svojoj suverenosti, poštujući izbor čovjeka poziva na obraćenje. Veliki događaji morali bi nam pomoći da ne slušamo, već da čujemo VELIKU PORUKU! Za sam kraj čitam veliku poruku, Isusove riječi iz Ivana 3:16-18:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao Sina svoga na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tom se ne sudi; a tko ne vjeruje već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.'  

p. Damir Pintarić