TKO JE KRŠĆANIN?

Obzirom na našu temu uputno je potrošiti nešto vremena i pogledati religioznu kartu svijeta. Prema statistici, danas se u svijetu ateistima deklarira 14% stanovništva, muslimanima se izjašnjava 20% svjetskog stanovništva, hinduistima 13%,, budistima 6% i  ostalima 13%. Kršćana danas u svijetu sveukupno ima 33% .

Prema statistici, danas u svijetu živi oko dvije i pol milijarde kršćana. Ta brojka uključuje milijardu i sto osamdeset milijuna rimokatolika, negdje oko milijardu protestantsko - evanđeoskih kršćana i oko 380 milijuna pravoslavnih kršćana.

Kada pogledamo Lijepu našu, brojke su impresivne. Iako je broj u zadnjih 10 godina pao za kojih 6%, još uvijek se u Hrvatskoj 86,2% stanovništva deklarira kršćanima. Samo par država u svijetu ima veći postotak od Hrvatske, no koliko su to realne brojke? Tko je kršćanin? Tko je Kristijan?

Nije nikakva tajna da se sve crkve, pravoslavne, rimokatolička i protestantsko-evanđeoske, danas hrvaju, to je pravi izraz, s nominalizmom kojeg ja najjednostavnije definiram slijedećim riječima: 'Podrazumijeva se ali nije tu!' Taj nacionalno - religiozno - kulturološki nominalizam možemo definirati kao 'Pripadanje bez vjerovanja.'

U radio poruci na Hrvatskom katoličkom radiju, pater Ivan Androić ovako definira Nominalizam:

''Na krštenje te donijela – tradicija. Na prvu pričest – razred. Na krizmu – dar od kuma. Na vjenčanje – folklor ili začeto dijete. Na sprovodu – nosit će te drugi. Ne bi li barem jednom mogao pred Isusa doći sam?''

                                       HKR, p. Ivan Androić, Misna čitanja, 16.2.2011.

Općenito govoreći, kršćanstvo je jedna sinteza učenja i djelovanja Isusa Krista i dvije tisuće godina crkvene povijesti. Ako je Aurelije Augustin u 4. stoljeću ustvrdio da je Crkva 'corpus premixtum' ili 'miješano tijelo', što je crkva u 21. stoljeću? Tko je kršćanin? Tko je Kristijan?

Isus Krist nije govorio o velikim i impresivnim brojkama. Poslušajmo jedan od tekstova koji govore o tome da je Isus Krist bio svjestan malobrojnosti svojih sljedbenika, onih koji će se odazvati na Njegov poziv: 'Dođi slijedi me!'  Čitam za nas Matej 7:12-13:

'Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ga ih koji ga nalaze.' 

U pročitanom tekstu u kojem Gospodin govori o tijesnom putu, uskim vratima i maloj brojci onih koji prolaze tim tijesnim putem i uskim vratima, Gospodin za riječ 'malo' koristi grčku riječ 'mikro', riječ od koje dobivamo riječi mikroskop ili mikroorganizam.

KAKO OBJASNITI TAJ OGROMAN RASKORAK? KAKO OBJASNITI DRUŠTVENO-TEOLOŠKO PROTURJEČJE? GDJE JE PROBLEM? 

Evo odgovora, problem je u vodi! Poslušajmo tekst apostola Pavla iz Rimljanima 6:3-4. To je poznati tekst koji se nerijetko javno čita na krštenju i sprovodu, tekst koji će nam pomoći razumjeti taj veliki nesrazmjer. Čitam Rimljanima 6:3-4;

'Zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni.  Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.' 

Još kao student, čitajući ovaj tekst mnogo puta sam se pitao: 'Gdje je voda?' Vode nema ovdje u pročitanom tekstu, vode nema ni u susjednom kontekstu.  Vode nema ni u prijašnjem 5. poglavlju, niti u slijedećem 7. poglavlju. Uzmemo li originalan tekst na izvornom grčkom jeziku - vode nema.

U Rimljanima 6. poglavlju, Pavao govori o unutarnjem krštenju, o krštenju Duhom Svetim a ne o krštenju vodom!

Ja ne želim nikoga ni prozvati ni povrijediti, ali treba reći da se kršćaninom ne postaje vodenim krštenjem, bilo da smo kršteni kao mala beba, bilo da smo kršteni kao odrasla osoba.

Kršćaninom se postaje unutarnjim krštenjem Svetim Duhom, kojeg primamo isključivo osobnom, doživljenom vjerom srca u Evanđelje Isusa Krista, jasan je apostol, jasni su apostoli, jasan je Novi zavjet.

Da, vjerujemo da krštenje sjedinjuje s Kristom. Vjerujemo da smo u krštenju umrli s Kristom, da smo zajedno s Njim ukopani u krštenju, vjerujemo da smo zajedno s njim ustali od mrtvih po krštenju kako bismo živjeli novim životom.

Vjerujemo da osoba krštenjem dobiva: oproštenje grijeha, krštenjem je opravdana, krštenjem postaje dio Kristove sveopće Crkve, vjerujemo da se krštenjem dobiva neizbrisivi pečat Duha Svetoga kao i dar Duha Svetoga za izgradnju Crkve. Sve to događa se krštenjem, ali NE VODENIM krštenjem već duhovnim krštenjem, nanovorođenjem, dubokim osobnim obraćenjem.

Kršćanin je, prema učenju Novoga zavjeta, osoba koja je prvo, nakon duboko osobne vjere i duboko osobne spoznaje Boga i onoga koga je poslao Isusa Krista, krštena unutarnjim Duhovnim krštenjem, a koja je tek onda krštena i vodenim krštenjem. To vodeno, vidljivo krštenje je potvrda onog nevidljivog, duhovnog krštenja koje se već prvotno dogodilo u srcu čovjeka.

Kršćanin je, dakle, osoba koja je osobno shvatila, prihvatila i koja se osobno odazvala na osobni poziv: 'Dođi slijedi me!' Ako se to prvotno 'krštenje Duhom' nije dogodilo, ako 'se podrazumijeva a nije tu', onda je taj sakrament inicijacije postao sakramentom imunizacije i zato govorimo o Nominalizmu, zato govorimo da je Europa sakramentalizirana ali nije evangelizirana i zato je potrebna reevangelizacija i zato za kraj treba reći ovako:

Kod nas u Dalmaciji, dolje u Splitu kod Dioklecianove palače, postoji ulica koja se zove 'Pusti me da prođem'. Ulica je toliko uska da njom može proći samo jedna osoba. Vidite, poštovani slušatelji, da bi se postalo kršćaninom u novozavjetnom smislu potrebna je osobna vjera, osobna odluka i osobna spoznaja Onoga koji je rekao:

'Uđite na uska vrata… i koji je kasnije pojasnio: 'Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.' (Iv 10:9)

Koliko god  zvučalo nepopularno, ipak treba u tom duboko religioznom svijetu jasno reći da postoji samo jedan put spasenja, da postoji samo jedna istina, da postoji samo jedan život i da na tom velikom, ogromnom nebu postoje samo jedna uska vrata.

Isusova ekskluzivna i isključiva tvrdnja: 'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni', jasno isključuje sve druge putove.

Isključiv i ekskluzivan Isus Krist u osobnom pozivu ne isključuje nikoga i poziva svakoga:

'Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ga ih koji ga nalaze. Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se… '

'Pusti me da prođem!'   Milost s vama i do slušanja.

mr.sc Pintarić Damir, pastor BC 'Betanija'

©2003-2018. Sva prava pridržana.