Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: TKO JE GLAVNI?

Poruka je emitirana: 15.11.2020.

TKO JE GLAVNI?

Tko je glavni, pitanje je koje se postavlja već u vrtićkoj skupini, u razredu, djeca od samoga početka znaju tko je glavni doma. Svi ponekad pitamo djecu: 'Tko je glavni doma, mama ili tata?' Svi znamo tko je glavni na poslu. Svi smo čuli ili izgovorili: 'Ide šef, ide gazda, ide direktor!' Zna se tko je glavni u ekipi, zna se tko nosi kapetansku traku,  zna se tko je glavni u društvu, kvartu, gradu, selu, stranci, općini, županiji, državi, svijetu.

Kada govorimo o Glavnome, kada govorimo o Božjoj suverenosti, mi govorimo o tome da Bog suvereno vlada i kontrolira male ljude i male događaje, velike ljude i velike događaje, sve ljude i sve događaje. Ovih dana u Americi u kršćanskim krugovima pa i van njih opće poznata je izreka: 'Nije bitno tko je predsjednik kada znamo da je Isus Krist Kralj nad kraljevima!' Ako se samo jedna molekula, poštovani slušatelji, jedan elektron, jedna bakterija ili jedan virus kreće izvan Božje kontrole, Bog nije suveren vladar svega vidljivoga i nevidljivoga. Bog ili je suveren Bog ili nije Bog. Pismo nas jasno ohrabruje, Bog Biblije je suveren Bog koji suvereno vlada svuda, svime i svakime.

Poslušajmo najkraću svetopisamsku definiciju Božje suverenosti. Psalmista 46. psalma istinu o Božjoj suverenosti, istinu koja ljude istovremeno ohrabruje i iritira definira ovim riječima: 'Prestanite i znajte da sam ja Bog…' (Ps 46:11).

Kralj Izraela David u 2. Psalmu slavi Boga upravo tom istinom o Božjoj suverenosti. U prva tri stiha, David piše o

LJUDSKOJ  POBUNI PROTIV ONOGA KOJI JE GLAVNI.    Ps 2:1-3:

         'Zašto se bune narodi, zašto puci ludost snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova:                ‘’Skršimo okove   njihove i jaram njihov zbacimo!’' '

Nije jednostavno do kraja odgovoriti na Davidovo pitanje. Zašto, odnosno, odakle tolika pobuna protiv Boga. Augustin se u 4. stoljeću pitao: 'Ako Bog nije stvorio čovjeka zašto je čovjek toliko kronično religiozan, a ako ga je stvorio zašto je toliko kronično buntovan?' Zašto u izjavi 'nema Boga' ima Boga? Zašto postoje ekstremi poput pisca Jamesa Christophera Freya koji je javno zapisao slijedeće: 'Zašto Bog nije bliže da mu pljunem u lice!'

Zašto psovka? Zašto ljudi tako teško štuju a tako lako psuju Boga? Zašto se  tako teško moliti? Zašto toliko mjerljivi otpor prema Bogu, Njegovoj volji, Njegovom djelovanju, Njegovim procesima? Zašto čovjek kontinuirano želi zbaciti lagani drveni jaram o kojem govori Isus,  i želi nositi teški i željezni jaram o kojem govori prorok Jeremija? Zašto će se prema Pismu na kraju vremena cijeli svijet, svi vladari ujediniti i urotiti protiv Boga? Zašto će svi vladari na kraju prije samog kraja  podržati Vladara svijeta?

Sveto Pismo nam odgovara da je čovjek nakon i zbog pada začet u grijehu, u buntu - 'evo grješan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja' zapisuje autor 2. Psalma u 51. Psalmu. Čovjek je začet u grijehu, rađa se u grješno tijelo, u grješni i pali svijet.' Zbog toga što je po svojoj naravi dijete srdžbe (Ef 2:3) čovjek se kronično buni protiv Boga i protiv Božjega.

Zato jer čovjek po svojoj naravi mrzi sveto i posvećeno zato govorimo o kroničnoj mržnji prema Izraelu. Zašto antisemitizam? Odakle toliko neprijateljstvo prema narodu koji čini samo 0,2% svjetskog stanovništva a svijetu je dao 23% nobelovca. Odakle toliko neprijateljstvo prema narodu koji nam je dao aspirin? Friedrich Bayer bio je židov. Alfred Einhorn, čovjek koji je otkrio novokain, bio je Židov. Novokain je anestetik koji nam zubar daje prije bušenja ili vađenja zuba. Carl Koller koji je otkrio lokanu anesteziju bio je Židov. Zašto ljudska rasa nanosi toliko bol onima koji nam smanjuju bol?

 

KAKO BOG REAGIRA NA LJUDSKU POBUNU? David daje odgovor u nastavku 2. Psalma gdje u 4.i 5. stihu čitamo:

 

 'Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:…’

Da, treba jasno reći da Bog ponekad reagira 'žestokim gnjevom, smijehom i ruganjem' jer postoje granice koje se ne smiju prijeći, ali to nije sve. U nastavku, od 7. do 9. stiha David otkriva još jednu reakciju kada piše o Božjem proglasu, o proročanstvu koje govori o dolasku Mesije, Spasitelja, Kralja: 

'Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: »Ti si sin moj, danas te rodih.  Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, i u posjed krajeve  zemaljske.'

Na ljudsku pobunu reagira nevjerojatnom poniznošću. Na ljudsku pobunu Bog reagira na način da postaje čovjekom u Isusu Kristu. Čim je rođen, kralj Herod planira ubiti Dijete ali ne uspijeva. Učeći, liječeći, čineći dobro Isus uspijeva preživjeti sve ljudske zamke i neprijateljstva sve do trenutka kada je izdan, lažno optužen i osuđen na smrt razapinjanjem.

Kada odgovaramo na pitanje TKO JE GLAVNI?, kada odgovaramo na pitanje kako je Bog reagirao na ljudsku pobunu moramo za kraj pročitati Mat 26:27-31: 


'Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u upraviteljev dvor i skupe oko njega cijelu četu. Zatim ga svukoše i ogrnuše skrletnom kabanicom. Potom spletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu, a u desnicu mu  staviše trsku. Poklecali su pred njim i izrugivali mu se govoreći:  ''Zdravo kralju židovski!'' I dok su pljuvali na njega, uzimali su trsku i udarali ga po glavi. Pošto mu se izrugaše, skinuše s njega kabanicu i  obukoše mu njegove haljine te ga odvedoše da ga razapnu.'

U svojoj strpljivoj, poniznoj ljubavi, ponudi, Onaj koji je Glavni, Onaj koji je istobitan, istovječan, istoštovan kao i Otac i Duh Sveti dozvoljava da mu se ljudi smiju, rugaju i da, gospodine Frey, pljuju u lice.

Kada govorimo o proročko-mesijanskom Psalmu, kada govorimo o dolasku Mesije, Spasitelja, Kralja  moramo biti jasni i jasno reći da postoje dva dolaska Isusa Krista. Isus je došao prvi puta kao janje, kao Spasitelj, ali Isus dolazi drugi puta i sve govori uskoro. Drugi puta Isus dolazi ne kao Janje nego lav, kao Pravedni sudac. Ima izreka koja glasi: 'Tko se zadnji smije NAJSLAĐE SE SMIJE!' Još uvijek Isus je Janje nebesko, Spasitelj svijeta koji strpljivo, ponizno s puno ljubavi zove čovjeka na pokajanje i pomirenje. Tako, tim riječima, tim pozivom završava i Psalam 2.:

Opametite se sada, vi kraljevi, urazumite se, suci zemaljski. Služite Jahvi sa strahom,  s trepetom se pokorite njemu, da se ne razgnjevi te ne  propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu! ( Ps 2:10-12) 

p. Damir Pintarić