SPASENJE - pa tko to može znati?

Gradski dječak iz Engleske došao je u posjet jednom malom selu u Škotskoj. Jednog dana otišao se kupati na prirodno jezero. Plivajući odjednom ga je uhvatio grč i počeo se utapljati i panično zvati u pomoć. Nedaleko od jezera na farmi, radio je seoski dječak koji je čuo vapaj i brzo trčao do jezera. Trčeći se skinuo, skočio u vodu, doplivao do gradskog dječaka i uspio ga izvući. Naravno, postali su bliski prijatelji.

 Nakon nekoliko godina sada već mladić ponovno je posjetio isto mjesto i svoga prijatelja te ga pitao što bi htio postati. Prijatelj mu je rekao da bi volio studirati medicinu, a da ga posebno zanima biologija, ali da si ne može priuštiti takvo obrazovanje jer su roditelji siromašni. Roditelji mladića iz Engleske bili su bogati i u znak zahvalnosti platili su unaprijed cjelokupne troškove školovanja.

1928. godine seoski dječak iz Škotske postao je nobelovac i jedan od najpoznatijih znanstvenika jer je izumio penicilin i na taj način spasio život mnogim ljudima. Zvao se Aleksandar Fleming. Tijekom II. svjetskog rata gradski dječak iz Engleske obolio je od opasne upale pluća od koje bi i umro da mu nisu dali penicilin. Taj čovjek zvao se Winston Churchil. Nevjerojatno je i zadivljujuće spasiti nekom život. Aleksandar Fleming spasio je život Winstonu Churchilu dva puta.

Koliko god zadivljujuće i ohrabrujuće zvučalo  ljudsko spašavanje fizičkog života, ono je neusporedivo sa Božjim vječnim spašavanjem čovjeka. Ljudski život je kratak, krhak ali vječan i zato je to vječno spasenje toliko važno i zato sva učenja, djela, čuda, ozdravljenja imaju jednu glavnu svrhu - ukazati na Spasitelja koji pita: 'Što koristi čovjeku ako zadobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?'  Po pitanju spasenja, po pitanju sigurnosti spasenja, ljude možemo nekako generalno govoreći smjestiti u 4 kategorija. U prvu kategoriju pod jedan spadaju osobe:

1.     KOJE NE ZNAJU DA NISU SPAŠENE I KOJE NE ZNAJU DA BI MORALE BITI SPAŠENE

Moguće je sresti, poznavati osobu koja je potpuno nezainteresirana za bilo kakav duhovni razgovor. Imate osoba koje jednostavno uopće ne reagiraju.  Pa čak i u jednom društveno religioznom okruženju kao što je naše, društvu u kojem se više od 85% stanovništva deklarira kršćanima, moguće je sresti ljude kojima je SPASENJE apsolutno strani pojam.

Ne znaju da nisu spašeni i ne znaju da bi morali biti spašeni, niti ih to ni najmanje ne dira. To su bezbrižni ljudi koji žive od danas do sutra, to su ljudi koji su 100% sada, ovdje i odmah, to su ljudi kojima je vječnost potpuno skrivena. To su osobe koje nikada nisu čule, možda jesu slušale, ali nisu čule poruku Evanđelja, poruku Radosne vijesti koja započinje sa žalosnom vijesti, s porukom da čovjek nije toliko dobar kao što misli da je dobar, s porukom i pozivom na vjeru i obraćenje. U drugu grupaciju spadaju ljudi

2.     KOJI NISU SPAŠENI I KOJI ZNAJU DA NISU SPAŠENI

U svom životu susretao sam osobe koja su mi krajnje ozbiljno rekle da su sigurne u svoju izgubljenost. Nikada neću zaboraviti pogled čovjeka koji mi je rekao slijedeće: 'Ako danas odem ja znam da idem u pakao, ja znam da idem u vječni nemir.' Postoje osobe koje su sigurne u svoje ne spasenje. Pavao ih spominje u poslanici Rimljanima 1. poglavlju 18. stihu gdje čitamo:

         'S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe…'

Postoje osobe koje svjesno potiskuju, ignoriraju i negiraju istinu Evanđelja i potrebu spasenja. Potiskivanje istine je jako frustrirajuće i iscrpljujuće. No, koliko god potiskivali – Radosna vijest se uvijek vraća, uvijek se i ponovno čuje jer je vijest – Dobra vijest. Osobe koje nisu spašene i znaju da nisu spašene nisu čule, možda su slušale ali nisu čule esenciju Evanđelja Isusa Krista koje govori da čovjek je izgubljen ali je ljubljen. Isus Krist je i hoće biti prije svega Spasitelj a ne Sudac. On sam govori da 'Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu.' (Iv 3:17)

Bog ljubi koga nitko ne ljubi, Bog ljubi kada nitko ne ljubi, Bog ljubi one koji mrze. Bog ljubi strpljivom ljubavlju, čeka i poziva na obraćenje odnosno spasenje.

Postoje ljudi koji ne znaju da nisu spašeni i koji ne znaju da bi trebali biti spašeni, postoje ljudi koji nisu spašeni i znaju da nisu spašeni i postoje pod tri, oni

3.      KOJI NISU SPAŠENI A ZNAJU DA SU 'SPAŠENI'

Turistički vodič odveo je grupu u krivom smjeru. Neki turisti primijetili su da nešto ne štima te su pitali vodiča: 'Jeste li sigurni da idemo u pravom smjeru?' Čovjek je vrlo samouvjereno odgovorio: 'Da posve sam siguran!' Nakon nekog vremena, otkrivši da se izgubio priznao je svojoj grupi: 'Ja sam često puta siguran ali sam rijetko u pravu.'

Loša teologija vrlo lako može dovesti do lažne sigurnosti. Vrlo kratko tri najprisutnija primjera:

UNIVERZALIZAM je učenje koje uči da će Bog na kraju sve ljude ipak spasiti. Bog je ljubav, dobar i na kraju će biti jedna velika amnestija. Univerzalizam propovijeda 'opravdanje, spasenje po fizičkoj smrti'. Sve što osoba mora učiniti za svoje spasenje je umrijeti. Univerzalizam je opasna hereza koja može osobu, grupu, odvesti do vječnoga šoka jer Isus govori ovako:

'Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast i mnogo  ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo   ih je koji ga nalaze.' (Mat 7:13-14)

Pored Univerzalizma, LEGALIZAM može dovesti do lažne sigurnosti. Na pitanje 'zašto bi Bog otvorio vrata neba', legalist odgovara: 'Pa bio sam dobar. Ne velim i ne tvrdim da sam bio savršen ali sve u svemu bio sam dobar!'

Legalizam uči opravdanje, spasenje po djelima, previđajući pitanje 'koliko dobar je dovoljno dobar.'

 Pored Univerzalizma i Legalizma, Sakramentalizam ako je nominalan i površan može odvesti u lažnu sigurnost, u slučaj kada ne spašena osoba zna da je 'spašena'. Univerzalizam propovijeda  opravdanje 'po fizičkoj smrti'. Legalizam propovijeda opravdanje 'po djelima' dok Sakramentalizam propovijeda opravdanje 'po Crkvi, po sakramentima.' Pouzdanje je bazirano na Crkvu, sakramente, pripadnost a ne u Spasitelja svijeta Isusa Krista. Oče naš – poznato, Moj Isus, moj Spasitelj, moj Gospodin - nepoznato.

 Postoje ljudi koji ne znaju da nisu spašeni i koji ne znaju da bi trebali biti spašeni, postoje ljudi koji nisu spašeni i znaju da nisu spašeni, postoje oni koji nisu spašeni a znaju da su spašeni i za sam kraj postoje oni

4.      KOJI SU SPAŠENI I KOJI ZNAJU DA SU SPAŠENI

Nije li prehrabro, nije li preponosno, oholo biti siguran u svoje spasenje? Spasenje, pa tko to može znati? Oni koji su slušali, čuli, shvatili i prihvatili Radosnu vijest o Isusu Kristu Spasitelju. Oni koji su Evanđelje doživjeli i koji Evanđelje žive, oni koji vjeruju u riječi apostola Ivana koji tvrdi:

'Ovi pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život.' (1.Iva 5:13)

p. Damir Pintarić