Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Raspada li se Europa?

Poruka je emitirana: 12.2.2017.

RASPADA LI SE EUROPA?

Nakon dvadeset godina iscrpnog istraživanja, Edward Gibbon, je u svome djelu 'Propadanje i pad Rimskoga carstva' (1787) naveo pet glavnih razloga propasti toga moćnoga carstva. Poslušajmo ih redom. Vjerujem da ćemo se složiti da ima sličnosti s našim društvom danas.

Prvi razlog raspada i propasti velikog i snažnog Rimskog carstva bio je:


1. AGRESIVNI HEDONIZAM I KONZUMIRIZAM

U vrijeme prije i u vrijeme raspada i pada Rimskoga carstva, ljudi su živjeli za užitak i zabavu. Pod tom točkom Edward spominje i naglašava nevjerojatnu strast prema sportu. Rimljani su gradili arene, natjecali se međusobno i pritom se uvijek  dobro zabavljali. Građane rimskog carstva ne bi nimalo iznenadilo, niti bi za njih bilo novo geslo: 'Samo zabava.' 


Komentirajući biblijski tekst koji tvrdi da će ljudi u posljednjim vremenima biti ljubitelji užitaka a ne Boga, bibličar Waren Wiersby zapisao je ovako:


'U našem svemiru nalazi se Bog, a tu su i ljudi i stvari. Moramo štovati Boga, ljubiti ljude i koristiti stvari. Ali ako počinjemo štovati sami sebe, ignorirati ćemo Boga, zavoljeti ćemo stvari i iskorištavati ljude.'   W. Wiersby.The Bible Exsposition Commentary, str. 249.


Pored AGRESIVNOG HEDONIZMA, drugi razlog raspadanja i propasti Rimskog carstva bili su:


2.-3.  VISOKI POREZI I ENORMNA ULAGANJA U NAORUŽANJE 

Vlasti su nametale visoke poreze koji su se trošili na puno preskupi vladajući aparat, na naoružanje, na gradnju arena te na besplatni kruh i zabavu građana. Iz tog vremena dolazi ona poznata: 'Kruha i igara.'


Rimljani su enormno velika financijska sredstva ulagali u obrambeni sustav. Gradili su velike i skupe obrambene tvrđave, te zidove koji su ih morali štititi od nasrtanja barbara. Smatrali su da im njihov glavni neprijatelj prijeti izvana, ne prepoznajući i ne shvaćajući da se njihov glavni neprijatelj nalazi unutra.


Kako se postaviti prema pitanju izbjeglica? Kako pomiriti ljubav i sigurnost? Jasno je da vjerni ljudi moraju pružiti ruku i pomoći. Kršćani ne toleriraju druge i drugačije, oni ih ljube. Ljubav je puno jača i veća od tolerancije. Stari zavjet jasno nalaže da došljaku treba pomoći, a naš Gospodin je također jasan kada govori:

'Jer bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah žedan i napojiste me; bijah putnik i primiste me, bijah go i obukoste me, bijah bolestan i pohodiste me, bijah u tamnici i dođoste k meni.'


Bez ljubavi smo ništa piše Pavao, ali istovremeno piše da se ljubav raduje pravdi i istini. Ljubav nije naivna. Kršćani moraju moliti za predsjednicu, premijera, ministra unutarnjih poslova, za obavještajce na terenu i ne treba se bojati. Bog je suveren Bog koji 'slaže kockice.'


Vratimo se temi: 'Zašto je propalo veliko i snažno Rimsko carstvo?'. Agresivni hedonizam, visoki porezi, enormna ulaganja u naoružanje i pod:


4. DESTRUKCIJA OBITELJI 

Pitanje braka i obitelji je temeljno pitanje. Ni jedan narod neće opstati bez snažnih brakova i snažne obitelj. Bog je uspostavio brak kao temeljnu instituciju i to je temeljno pitanje. Jaslice su bitne i njih treba čuvati.


AGRESIVNI HEDONIZAM, VISOKI POREZI I ENORMNA ULAGANJA U NAORUŽANJE, DESTRUKCIJA OBITELJI i za zaključak:


5. POVRŠNA RELIGIOZNOST

Prije i u vrijeme raspadanja Rimskog carstva proporcionalno su rasli: nemoral, kriminal, korupcija i religioznost. Taj paradoks moguće je objasniti površnošću religioznosti. Apostol Pavao piše svoje poslanice u 1. stoljeću i već primjećuje taj prisutan paradoks. Mladom Timoteju 60–tih godina prvoga stoljeća u 3. poglavlju 2. poslanice Timoteju zapisuje:


'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji užitaka mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile'.  2:Tim 3:1-5


Površna religioznost, religioznost u kojoj je važna forma a ne sadržaj, religioznost koja ne proizlazi iz osobnog odnosa sa Bogom je destruktivna i dekadentna. Površna, izvanjska religioznost, religioznost koja nema konkretan utjecaj na svakodnevni život i svakodnevne odluke je generator mnogih problema u društvu. 

Nažalost naše društvo kao i cijela Europa, je izrazito površno u svojoj vjeri. Angela Merkel je prije neki dan rekla da se Njemačka mora vratiti svojim korijenima, Isusu Kristu i biblijskim vrijednostima.


Pogledajte samo grad Čakovec. Dvije rimokatoličke crkve i dvije baptističke crkve sveukupno nedjeljom prihvate možda 2000 ljudi. Gdje su ostali? Gdje je štovanje, adoracija, klanjanje Bogu koji je uvijek veći a najveći na križu gdje umire za svoje sljedbenike?


U vrijeme kada se počelo raspadati Rimsko carstvo, u vrijeme porasta razvoda braka i rastakanja obitelji, u vrijeme velikih poreza i enormnih ulaganja u naoružanje, u vrijeme gradnje arena i sportskog ludila, u vrijeme kruha i igara, u vrijeme agresivnog hedonizma, materijalizma i konzumirizma i površne izvanjske religioznosti, apostol Pavao poziva ljude da se vrate svojim korijenima, da se po vjeri u Isusa Krista vrate Bogu, da se njihova vjera utjelovi u svakodnevnom životu i da utječe na svakodnevne odluke.


Za kraj, poslušajmo riječi koje je apostol Pavao adresirao Rimljanima u poslanici Rimljanima. Rimljani su znali što je moć, što je sila. Posjedovali su vojnu silu, ekonomsku silu, političku silu te su mogli kontrolirati i mijenjati mnogo toga. Ono što oni nisu mogli ni kontrolirati, ni mijenjati je izvor, središte problema a to je ljudsko srce.


Vjerujem da je u Senatu bilo, kao što i danas u mnogim vladama ima, iskrenih ljudi koji doista žele dobro, žele promjenu, žele napredak, no, svi uviđaju da su preslabi, da nemaju dovoljno sile da bi riješili najveći problem, a to je uvijek i ponovno čovjek i njegovo srce.

 


Ni najvećom silom koju čovjek trenutno poznaje, ni nuklearnom silom čovjek ne može promijeniti sebe. Da bi se čovjek stvarno promijenio i poboljšao, potrebna je puno veća sila od nuklearne sile, a to je sila Evanđelja. U poslanici Rimljanima 1: 17, Pavao piše:


'Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakom koji vjeruje…'


mr. sc Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

© 2003-2017. Sva prava pridržana.