Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Promašen i pronađen Božić

Poruka je emitirana: 30.12.2018.

Promašen i pronađen Božić

Božičino vrijeme je vrijeme kada se na jedan poseban način sjećamo nepobitne povijesne činjenice da je Isus rođen, odnosno, da je Bog iz vječnosti ušao u vrijeme, kako bi pokazao put iz vremena u vječnost. Bog je postao poput čovjeka, postao je poput jednoga od nas. Bog je hodao ovom našom zemljom i pokazao put, pokazao izlaz. Razmotrimo danas ukratko nekoliko primjera ljudi, osoba koji su imali nevjerojatnu priliku, privilegiju prisustva tom velikom povijesnom događaju - rođenju Božjeg Sina, a koji su ipak promašili prvi Božić. Bili su tako blizu, a opet, tako daleko.

 

Prvi takav čovjek je GOSTIONIČAR. Iz evanđelja po Luki saznajemo ovako:

 

'Dok su bili u Betlehemu Mariji dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta'  (Lk 2:7). 

 

Zašto ovaj čovjek nije shvatio tko mu je na vratima? Zašto ovaj gostioničar promašuje i ne shvaća Božić ? Prezaposlenost i preokupiranost su razlozi. Netko je dobro ustvrdio kada je zapisao:

 'Kršćanstvo je započelo u Palestini kao odnos. Proširilo se na Grčku i postalo filozofijom. Preselilo se u Rim i postalo institucija. Otišlo u Europu i Ameriku te postalo business.'

 Da, netko mora potrošiti, netko okrenuti a netko zaraditi kroz ovo božičino vrijeme. Preokupiranost i prezaposlenost su razlozi zašto  gostioničar promašuje Božić. Ne mora značiti da je ovaj čovjek bio bezosjećajan ili da je bio loš, ili da je bio nezainteresiran, on je jednostavno bio preokupiran drugim stvarima. Gostioničar nije našao vremena za Onoga koji je stvorio vrijeme, koji mu je darovao određeno vrijeme, i koji će ga iz vremena pozvati u vječnost. Gostioničar nije shvaćao da je život kratak, krhak ali vječan.

 Drugi primjer, druga osoba koja je imala nevjerojatnu privilegiju biti sudionik prvog Božića, a koja nije shvatila pravi smisao Kristovog rođenja je KRALJ HEROD. Evanđelist Matej je zapisao:

 

'Kada se je Isus rodio u Betlehemu judejskom za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem da se poklone novom kralju. Kad to ću kralj Herod uplaši se...' (Mat 2:1-2).

 

Herod promašuje prvi Božić zbog straha. Strah je razlog što Herod ne razumije zašto je Isus došao na ovu zemlju. Herod se uplašio novog kralja jer je on sam bio kralj svojeg malog kraljevstva.  Bojao se da će mu novorođeni židovski kralj oduzeti moć, vlast i čast koju je imao, te da će mu onemogućiti ostvarenje njegovih ambicija i planova.

 U njegovom malom i privremenom kraljevstvu nije bilo mjesta za promjene, nije bilo mjesta za promjenu paradigme, za promjenu vrijednosti i zastrašujuće je koliko je daleko Herod išao u nasilnom očuvanju svoga malog i privremenoga kraljevstva. Svi toliko poznajemo Evanđelja da znamo da je zbog straha od novoga Kralja, Herod dao pobiti svu mušku djecu od dvije godine naniže. Plač u Betlehemu otkriva koliko moć, vlast i čast mogu zaslijepiti čovjeka.

 Pored gostioničara i Heroda spomenimo i treći primjer u kojem bilježimo neshvaćenost Božića i taj fenomen, biti toliko blizu a toliko daleko je IZRAELSKI NAROD.  Ivan je ovako zapisao u svom Evanđelju:

 

'Svijetlo Istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet... K svojima dođe ali ga njegovi ne primiše' (Iv 1:9,12).

 

Zašto Izrael ne prepoznaje Mesiju koji dolazi među svoje? Zašto Izrael ne prepoznaje onoga o kojem su proroci pisali? Onoga o kojem su toliko slušali? Zašto Izrael ne  prepoznaje kralja Izraelova?

Izrael promašuje prvi Božić zbog površne religioznosti. Proroci, Pisma uvijek i ponovno naglašavaju nutrinu i upozoravanju na vanjštinu. 'Ovaj me narod štuje usnama', upozorava Izaija, 'a srce mu je daleko od Boga.'  Vanjska, površna religioznost, forma bez sadržaja, pravovjernost bez života i ljubavi razlozi su zašto Izrael ne prepoznaje svoga Kralja.  Bili su toliko Božji da Boga nisu prepoznali. Bili su zadovoljni svojim hramom, svojim sustavom, svojom  religijom, svojom nacijom i dublje od toga nisu bili spremni ići.

 Isus nije došao da započne još jednu religiju jer ih je već u ono vrijeme bilo dosta i previše, Isus je došao i rodio se, kako On sam tvrdi, ' da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju' (Iv 10:10). Isus je došao omogućiti osobni odnos između Boga i čovjeka, Isus Krist, Mesija je došao darovati život i to život u izobilju, ali Izrael je bio zadovoljan svojom površnom religioznošću, i zato 'k svojima dođe a njegovi ga ne primiše' – tako blizu a tako daleko.

 Razmotrimo prema kraju osobu koja je u svemu tome ipak shvatila pravi smisao prvog Božica, pravi razlog Utjelovljena Boga. Čitam prema kraju Lk 2:25-31:


'Upravo kad su roditelji nosili djetešce Isusa da izvrše na njemu propis Zakona, čovjek imenom ŠIMUN uze ga za ruku, dade Bogu slavu i reče: Sad možeš Gospodine otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj ide u miru jer mi oči vidješe SPASENJE TVOJE...'

 

Šimun, njegovo ime znači 'onaj koji čuje.' 'Tko ima uho neka čuje!' znao je ponavljati Gospodin.

 Da je naša najveća potreba zdraviji okoliš i očuvanje planete, Bog bi nam poslao ekologa. Da je naša najveća potreba bolje i mirnije društvo, Bog bi nam poslao sociologa. Da je naša najveća potreba bolja ekonomija, Bog bi nam poslao ekonomistu. Da je naša najveća potreba zdravlje Bog bi nam poslao liječnika. Naša daleko najveća potreba, poštovani slušatelji,  je SPASENJE VJEČNE DUŠE i zato nam je Bog poslao Spasitelja. Poslušajmo za sam kraj jedan božićni tekst apostola Pavla iz Rimljanima 8:3:


Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je radi grijeha, svog vlastitog Sina u obličju grješnog tijela i osudio grijeh u tijelu.


Ovdje kao i na svim drugim mjestima, Pavao piše da je čovjek zbog svoje grješne naravi NEMOĆAN po pitanju spasenja. Čovjek se ne može spasiti po Zakonu, po djelima, po zaslugama. Čovjek ništa ne može učiniti za svoje spasenje. Nije da čovjek ne mora ništa, čovjek ne može ništa učiniti za svoje spasenje, jer je svako ljudsko 'dobro' djelo, u svjetlu Božjeg Zakona, inficirano grijehom ili grješnom naravi u motivu, načinu ili cilju i zato

 

'… ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog:  poslao je radi grijeha, svog vlastitog Sina…SPASITELJA

 

mr.sc. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec.

©2003-2018. Sva prava pridržana.