PREOBILNA MILOST

Bilo da piše crkvi, bilo da piše skupini crkava ili bilo da piše pojedincima, apostol Pavao svaki puta, ali baš svaki puta započinje i završava pismo jednim te istim riječima; 'Milost vam i mir od Boga', u uvodu i početku pisma, i 'Milost s vama'  na kraju pisma.

 

Evo jednostavne definicije Božje milosti: 'nismo zaslužili a Bog nam daje'.

Milost je po definiciji oprečna sa svakom idejom ljudske zasluge. Milost se ne može zaslužiti, zaraditi, kupiti, prodati, prenijeti, ona je 'gratis', besplatna milost koja proizlazi iz naravi Boga koji je milostiv.

 

Svako pismo, kao što rekoh, Pavao započinje i zaključuje s milošću Božjom, dok u pismu mladom Timoteju Pavao  piše o 'preobilnoj milosti' Božjoj. Čujmo taj tekst. Čitam za nas iz 1.poslanice Timoteju 1:12 na dalje:

 

'Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu, mene koji sam prije bio hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali sam postigao milosrđe jer sam djelovao iz neznanja, kad još nisam imao vjere. I to PREOBILNA bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu.'

 

Zašto Pavao piše o PREOBILNOJ Božjoj milosti? U pročitanom tekstu nalazimo najmanje tri razloga.

 

1.    RAZLOG

 

Preobilna milost Božja bila je neophodna jer je apostol Pavao prije obraćenja bio veliki grešnik. Prije obraćenja Pavao je bio 'nasilnik, hulitelj i progonitelj.' Kakav je on prije obraćenja bio, možemo samo zamisliti. Djela apostolska opisuju Pavla, prije obraćenja, kao onoga koji je citiram: 'sveudilj disao prijetnjom ubojstva' (Dj 9:1)

 

Doktor Luka u Djelima apostolskim opisuje religioznog ali još ne spašenog Pavla, odnosno Savla, kao onoga koji je muškarce i žene svezane lancima dovlačio u Jeruzalem.  

 

Kakav je to bio čovjek? Koliko nemira, neuroze i agresije u njemu? Sada nam je malo jasnije zašto on svako, ali svako pismo započinje riječima: 'Milost vam i mir od Boga.' Savao je znao što je nemir a Pavao je znao što je mir, mir kojeg on definira kao 'mir koji nadilazi svaki razum.' (Fil 4:7)

 

Pavao jako malo, šturo govori o svojem prošlom životu prije obraćenja, jer se tu u biti i nema što puno dobroga reći.  Pavao piše o 'preobilnoj milosti Božjoj', jer je ona bila  potrebna, neophodna da spasi nekoga kao što je bio Savao; hulitelj, nasilnik i progonitelj. U poslanici Rimljanima taj isti Pavao piše:

'Ali gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju.' (Rim 5:20)

 

2. RAZLOG zašto preobilna milost Božja?,  opisan je u nastavku teksta koji smo pročitali na početku.  U 1. Tim 1:15-16 čitam:

 

'Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni, prvome, Krist Isus pokaže svu svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da postignu život vječni.'

 

Bog je spasio Savla koji obraćenjem postaje Pavao, PREOBILNOM Božjom milošću da bi upravo na njemu pokazao da je Isus prijatelj grešnika, da nitko nije pao prenisko, da se nitko nije uzdigao previsoko, da nitko nije otišao prelijevo ili predesno, da nitko nije izvan dometa Božje ljubavi i milosti koja se najjasnije očitovala na križu, gdje je Bog pokazao i dokazao svoju konkretnu ljubav i milost, gdje je dokazao da je On veći nego naš grijeh.

 

U Evanđelju po Luki, u petnaestom poglavlju, čitamo da je Bog 'pun radosti', da je nebo puno radosti onda kada se jedan grešnik istinski kaje ili obrati.

Istinsko obraćenje događa se onda i samo onda, kada čovjek poput farizeja i doktora Zakona Savla, odustaje od opravdanja po Zakonu, od opravdanja po djelima i zaslugama. Istinsko obraćenje događa se onda i samo onda kada osoba kapitulira pred Bogom, kada shvati da je prekratka i kada odustaje od samopopravljanja, samoopravdavanja, samospašavanja i traži SAMO MILOST.

 

Istinska obraćenja se već 2.000 godina i još uvijek događaju, jer još uvijek postoji PREOBILNA BOŽJA MILOST.

 

 

3. RAZLOG zašto preobilna milost Božja?,  opisan je na kraju teksta koji smo pročitali iz 1. Poslanice Timoteju. Pišući o preobilnoj milosti Božjoj Pavao završava:

 

'Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova.' (1.Tim 1:17)

 

Ispravna teologija uvijek završava u doksologiji ili u slavljenju i štovanju SAMO Boga. SAMO BOGU SLAVA posljedica je svetopisamske istine, svetopisamskog Evanđelja koje nas jasno uči da smo spašeni SAMO po milosti Božjoj, SAMO po vjeri u SAMO Isusa Krista.

 

Profesor  teologije svoje studente učio je ove temeljne i za spasenje važne istine kanonskog Evanđelja,  objašnjavajući im biblijsku istinu da je čovjek padom u grijeh duhovno usmrćen a ne ranjen, i da zbog toga ništa ne može učiniti za svoje spasenje, objašnjavajući im da SAMO proizlazi iz POTPUNO, da SAMO proizlazi iz POTPUNE nemogućnosti samopopravljanja, samoopravdavanja, samospašavanja.

Nakon predavanja pristupio mu je jedan mladi student i rekao: „Profesore učinili ste me jako malim ovim POTPUNO – SAMO predavanjem!“, na što mu je profesor odgovorio: „Još si uvijek dovoljno velik da ne uđeš na uska vrata!“

 

p. Pintarić Damir