(NE)PRAVDA

Na međunarodnoj pastoralnoj konferenciji s nazočnih više od  5000 pastora i teologa iz cijeloga svijeta, nedavno preminuli poznati teolog Reformirane crkve, dr. R.C. Sproul,  na pitanje: 'Što je najveći problem crkve  i zapadnog svijeta danas?', kratko je odgovorio iz poslanice Rimljanima 1:18. Poslušajmo taj stih:

'S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i NEPRAVEDNOST ljudi, koji istinu priječe NEPRAVEDNOŠĆU'. 

Na pitanje; 'Što je najveći problem crkve a samim time i zapadnoga svijeta danas', dr. Sproul odgovara da je crkva, generalno govoreći, a samim time i društvo u cjelini zaboravilo da je BOG PRAVEDAN!

'Pravda i Pravednost temelj su prijestolja Tvoga…' zapisuje psalmista 89. psalma. Psalmista koristi sliku 'temelja Božjeg prijestolja' kako bi predstavio Boga koji se ne može odreći pravde, koji se ne može odreći samoga sebe. Pravda i pravednost nije nešto izvan, pored Boga, nešto što Bog ima više ili manje, pravednost je dio Boga samoga, dio Njegove naravi. 'Jahve JE Pravedan', tvrdi Sveto Pismo u Tužaljkama 1:18. 

Pitanje pravde, poštovani slušatelji, je ozbiljno pitanje jer je Bog pravedan! 

Samim time što je pravda temeljno teološko pitanje, ona je i temeljno sociološko, odnosno, društveno pitanje. Jasna je stvar da bez pravde nema uređenog, prosperitetnog i sigurnog društva. Pravda i pravednost su temelji društva. 

Svi smo čuli izreku da je 'povijest učiteljica života.'  Nažalost, svaki pa i najiskreniji povjesničar zbog subjektivno - ideoloških i političko - ekonomskih razloga ne može biti nepogrešivo objektivan u svom istraživanju, i zato pitanje koja je povijest učiteljica života?  Čiji udžbenik je mjerodavan?

Posebna je milost Božja što postoji Bogom izdahnuti, nepogrešivi zapis povijesti Izraelskog naroda. Biblija u 39 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta između ostalog zapisuje i povijest Izraelskog naroda od Prapovijesti i stvaranja, pa sve do Suvremene povijesti. Izrael i dan danas ima državu, stanovništvo, jezik, zemlju, granice i vjeru. Izraelska, u Svetom Pismu zapisana povijest je učiteljica života iz koje učimo o toj neodvojivoj povezanosti između pravde i uređenog, prosperitetnog i sigurnog društva.

Kada je Jeruzalem bio ruševina, kada je Sion bio polje preorano, kada su Izraelci morali odlaziti iz svoje zemlje,  Bog je preko proroka Miheja za nastalu situaciju prozvao: glavare, svećenike i suce, odnosno politiku, svećenstvo i pravosuđe. 

Tekst iz proroka Miheja koji ćemo pročitati je tipičan tekst. O istoj stvari, o istoj temi, o istoj problematici govore, odnosno pišu i proroci; Izaija u 1.,5. i 10. poglavlju, Jeremija u 6. i 22. poglavlju, Ezekiel u 22. poglavlju, Hošea u 4.i 5. poglavlju, Sefanija u 3. i Malahija u 2. poglavlju. Čujmo tekst iz Miheja 3:9-12:

'Čujte dakle ovo, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvrćete sve što je ispravno! Glavari njegovi sude prema mitu, svećenici njegovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: ''Nije li Jahve u našoj sredini? Neće na nas zlo navaliti.'' Poradi vas i vaše krivnje Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit će šuma'.

Primjer Izraela i Izraelske povijesti nas jasno poučava i upozorava; svaki puta kada su kralj, suci i svećenici pravdi težili, Izrael je bio jedno stabilno, uređeno, blagoslovljeno, sigurno za život, poželjno društvo. U suprotnome kada su kralj, sudstvo i svećenstvo bili korumpirani, Jeruzalem je bio ruševina, Sion je bio preoran a Goru Doma Božjega prekrila je šuma, jer 'Pravda i pravednost temelji su Božjeg prijestolja.'

Kada razumijemo snagu pale, korumpirane ljudske naravi, tada shvaćamo da nije nimalo jednostavno uspostaviti pravedno društvo, bilo da je riječ o teokraciji, monarhiji, samoupravljanju ili demokraciji, ali mora nam biti svima jasno da bez pravde i pravednosti ni jedno društvo nema svjetlu i daleku budućnost. Pravedan Bog ne može i nikada neće blagosloviti nepravednost, štoviše, čitali smo iz Rimljanima poslanice 1:18:  'da se s neba zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. (Rim 1:18).

Gdje je rješenje? 

Samo jedan stih ispred prije pročitanog stiha iz Rimljanima 1:18 govori o rješenju. Čitam Rim 1:16-17:

"Uistinu ja se ne stidim evanđelja jer je to SILA BOŽJA za spasenje svakom koji VJERUJE, kako u prvom redu Židovu tako i Grku. Jer u Njemu se očituje PRAVEDNOST BOŽJA iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: PRAVEDNIK ĆE ŽIVJETI OD SVOJE VJERE."

Da bi se pobijedio uzrok problema a to je uvijek palo, korumpirano ljudsko srce, potrebna je mnogo veća sila od ljudske sile, potrebna je  SILA BOŽJA, potrebna je SILA EVANĐELJA Isusa Krista. 

Rimljani kojima je pismo naslovljeno, jako su dobro razumjeli pojam SILA. Rimljani su svojom vojnom silom, obavještajnim službama i sveprisutnim legijama puno toga okupirali i kontrolirali ali ne i ljudsko srce.

Grci koje Pavao spominje u tekstu, su živjeli u zemlji znanja i mudrosti, no ni oni nisu nikakvom ekspertizom mogli riješiti korijen problema. Bolje je znanje od neznanja, ali znanjem ljudsko se srce ne može popraviti.

Židovi koji su imali povijest, tradiciju, zakon i proroke, kao ni Grci ni Rimljani, svojom izvanjskom i površnom religioznošću također nisu mogli promijeniti ljudsko srce, jer je za to potrebna SILA BOŽJA, SILA EVANĐELJA Isusa Krista.

Evanđelje Isusa Krista primarno je pravno a tek onda moralno pitanje, jer Sveto Pismo uči da 'nema pravednoga ni samo jednoga' (Rim 3:10). Križ, Golgota, raspeće, jasno govore da s nama ljudima nešto ozbiljno nije u redu. 

Jedan razbojnik s lijeve, drugi s desne strane umiru u strašnim mukama, u sredini Spasitelj. Jedan razbojnik se kaje a drugi ruga. Narod sve to zbunjeno gleda i dobacuje. Pitanje pravde, poštovani slušatelji, je ozbiljno pitanje jer pravda zahtjeva sud, kaznu, poravnanje. Jedan razbojnik je pitao drugoga: 'Zar se Boga ne bojiš?' Konačni pravedni Božji sud čuva dostojanstvo čovjeka.

Budući da prema Pismu 'nema pravednoga ni samo jednoga', čovjek može biti samopravedan, može biti više - manje nepravedan, ali čovjek može biti i OPRAVDAN. Ovo O je jako važno!

Kako biti opravdan? I kako onda opravdan graditi pravednije društvo? Odgovor je u istom tekstu.

"Uistinu ja se ne stidim evanđelja jer je to SILA BOŽJA za spasenje svakom koji VJERUJE.. . Jer u Njemu se očituje PRAVEDNOST BOŽJA iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: PRAVEDNIK ĆE ŽIVJETI OD SVOJE VJERE."

Na osnovu pravednog života, savršene i nevine žrtve na križu te uskrsnuća Isusa Krista, i na osnovu osobne vjere srca u Evanđelje Isusa Krista, osoba po nezasluženoj Božjoj milosti dobiva Kristovu pravednost. Ta nezaslužena, pripisana, po milosti i ljubavi Božjoj darivana pravednost uvijek vodi u praktičnu pravednost. 

Osoba Evanđelje prvo mora DOŽIVJETI kako bi isto mogla (DO)ŽIVJETI. 

Milost s vama, svako dobro, Božji blagoslov i do slušanja.

p. Damir Pintarić 

© 2003-2022. Sva prava pridržana.