'Potraga za srećom motivacija je svakog ljudskog djelovanja, uključujući i osobe koje su počinile suicid'.  Pascal

Doista ima istine u izrečenom i ako si uzmemo nešto vremena i prošećemo po gradu s ciljem da promatramo ljude oko sebe, primijetit ćemo da je dosta ljudi oko nas koji su zamišljeni, zbunjeni, nesretni pa čak i mrzovoljni.

Danas sve više ljudi dovodi u pitanje formulu za sreću koju nudi ovaj svijet: više novaca + više uživanja = više sreće. Čini mi se da danas sve više ljudi shvaća da SAMO ZABAVA ne donosi onaj pravi, istinski, ispunjeni život. Danas sve više ljudi shvaća hedonistički paradoks koji pokazuje da je potrebno uzimati sve više i više, da bi učinak bio sve manji i manji, i da bi se tonulo sve dublje i dublje. 

U naše vrijeme sve više ljudi glasno pita isto pitanje koje se pitalo u Davidovo vrijeme prije tri tisuće godina. Promatrajući ljude u svoje vrijeme David je u 4. Psalmu zapisao: 'Mnogi govore tko će nam pokazati sreću?' (Ps 4:7) 

U opće poznatom Govoru na Gori, u opće poznatim "blaženstvima", Isus otkriva, prostire, nudi svoj put ka sreći. On nikoga ne tjera, nikoga ne prisiljava već nudi svoj jedinstven i bitno drugačiji put ka sreći. Anglikanski teolog John Stott je Isusov Govor na Gori definirao kao 'kršćanska kontra kultura.'

Poslušajmo danas prvi stih ili prvu smjernicu ka sreći. Čitam za nas Evanđelje po Mateju 5:3:

"Blago siromašnima duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko."

Riječ 'blago' prevedena je od izvorne NZ-e grčke riječi  'makarios', koja se u Evanđelju po Mateju i Evanđelju po Luki spominje čak 28 puta. Bog doista želi da svaki čovjek ima istinski sretan, pun, ispunjen, blagoslovljen život. Riječ 'makarios' slobodno možemo prevesti i ponekad ga prevodimo sa sretan, ispunjen, blagoslovljen. 

Primijetimo da Isus govori u sadašnjem a ne budućem vremenu, "blago siromašnima duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko.  Očito je moguće imati ispunjen, blagoslovljen, sretan život ovdje i sada.

ŠTO ZNAČI BITI SIROMAŠAN DUHOM ?

Prvo odgovorimo na pitanje što NE znači biti siromašan duhom.

Siromašan duhom nije materijalno siromašan čovjek kako se to ponekad prepojednostavljeno tumači. Svi poznajemo sretne siromašne i sretne bogate ljude, kao što svi poznajemo nesretne i bogate i siromašne ljude. Saldo na računu nije presudan za sreću.

Isto tako, siromašna duhom nije osoba s mentalnim poteškoćama, kako se to ponekad može čuti. Svakako da osobe s mentalnim poteškoćama imaju svoju posebnu vrijednost i mjesto, ali Isus u ovome tekstu ne misli na njih kada kaže: "Blago siromašnima duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko."

Biti siromašan duhom ne znači nedostatak znanja, nije ponižavajuće, odnosno nije lažna poniznost. Biti siromašan duhom ne znači odreći se svoje osobnosti.

ŠTO ZNAČI BITI SIROMAŠAN DUHOM? Evo poduže definicije:

Siromašan duhom je čovjek koji stoji pred Bogom bez ičega, svjestan da je ništa. Siromašan duhom je čovjek koji je svjestan svoje dubine i svoje praznine. Čovjek koji je siromašan duhom je svjestan ogromnih prostranstava unutar sebe. 

Siromašan duhom je čovjek koji je zasićen sobom. On je svjestan da u njemu nema ni približno dovoljno onoga što bi ga moglo ispuniti, usrećiti, blagosloviti. Siromašan duhom je čovjek koji je svjestan da u njemu ključnih odgovora jednostavno nema. On je svjestan svojih velikih, ogromnih  ograničenja.

Čovjek koji je siromašan duhom je svjestan da u njemu nema odgovora, i to je čovjek koji je svjestan da u drugim ljudima također nema ni odgovora, ni resursa koji bi mogli ispuniti njegove unutarnje potrebe za ljubavlju, mirom, sigurnošću, identitetom, smislom … SREĆOM. Siromašan duhom je čovjek koji je svjestan svoje i sve ljudske ograničenosti.

Siromaštvo duhom je zapravo nedostatak ponosa. Vidite, poštovani slušatelji, čovjek koji je siromašan duhom ne brine o sebi non-stop i ne nastoji uvijek i svim silama ostavi dobar dojam i ne mora uvijek biti u pravu. Njemu nije najvažnije što će ljudi pričati ili misliti o njemu. 

Ponos, ljudski ponos je prva, osnovna i najveća barijera, ljudski ponos je spuštena rampa na tom putu prema sreći. Ja, ego je problem! Selfie je problem!

Prva Božja zapovijed započinje: 

'Ja sam Jahve Bog tvoj nemoj imati drugih bogova osim mene...' 

Isus, Bogo-čovjek u Novome zavjetu ponavlja i naglašava: Ja sam!

Ja sam svijetlo svijeta, Ja sam pravi trs, Ja sam kruh života, Ja sam put, istina i život, Ja sam pastir Dobri, Ja sam uskrsnuće i život, Ja jesam - ego eimi!

"Blago siromašnima duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko"

U opće poznatim "blaženstvima", Isus daje upute, smjernice prema istinskoj sreći, ispunjenom i blagoslovljenom životu. On nikoga ne tjera, nikoga ne forsira već nudi svoj jedinstven put prema sreći. Prva i osnovna smjernica prema istinskoj sreći je poniznost i siromaštvo duhom.

Isusovo učenje na gori poznato je kao KRŠĆANSKA KONTRA KULTURA i doista to je kontra svijetu, to je kontra kulturi o kojoj živimo.

Svijet u kojem živimo glasno govori: ispuni se, izgradi se, pokaži se, ostvari  se!

Isus tiho govori suprotno: isprazni se, ponizi se, priznaj svoju ograničenost,   priznaj svoj grijeh.  ZAŠTO?  

Da bih ti ja mogao oprostiti, da bih te mogao ispuniti Sobom, da bih ti pokazao što je život u izobilju, pravi blagoslov, prava sreća.

Za zaključak ostavljam nam nekoliko pitanja. Što mislite;

1. Može li se čovjek zasititi materijalizma i hedonizma? 

2. Može li se čovjek zasititi sebe pa čak i popularnosti?

3. Može li se čovjek zasititi drugih ljudi? 

4. Može li se čovjek zasititi Boga? 

Siromašna duhom je osoba koja je svjesna svoje ograničenosti i nemoći, i to je osoba koja je svjesna Božje neograničenosti i svemoći. 

"Blago siromašnima duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko"

mr.sc Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003-2017. Sva prava pridržana.