ODAKLE ZLO?

Ako je Bog svijetlo i nikakve tame nema u Njemu, kako vi kršćani to tvrdite, odakle tama? Ako je Bog ljubav, ako je On dobar kako to vi kršćani često puta pjevate, odakle zlo? Zar Bog ako postoji te ako je dobar i svemoguć ne bi trebao zaustaviti i iskorijeniti zlo?

Kako Biblija ili Božja Riječ odgovara na ova i slična pitanja?

Biblija ili Božja Riječ nigdje ne govori o dobru i zlu kao o dvije  jednake suprotstavljene strane, već Biblija ući da je ZLO zapravo iskrivljeno dobro. Da bismo razumjeli ovaj biblijski odgovor: 'ZLO ZAPRAVO ISKRIVLJENO DOBRO', moramo se vratiti u vrijeme prije stvaranja svijeta, moramo se vratiti u vrijeme kada je Bog stvarao anđele.

 Knjige proroka Ezekiela, Izaije, Otkrivenja te sama Evanđelja nas izvještavaju o pobuni koja se dogodila prije stvaranja svijeta.

Naime kada je Bog stvorio anđele, među njima je stvorio i Lucifera za kojeg Sveto Pismo kaže da je bio "uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep" (Ez 28:11-19; Iza 14:12-16; Otk 12:3-9; Lk 10:17).

Lucifer je bio odmah do Boga,  on je bio drugi, no želio je biti prvi i najbolji. Pobunio se protiv Boga, pokušao svrgnuti Boga te je zbog toga zbačen na zemlju. Kada razmišljamo o početku, o stvaranju, zmija je već u vrtu i zlo je  na jedan način već bilo prisutno. Kako je moguće da je Bog stvorio nekoga koji se mogao pobuniti, tko je mogao iskriviti dobro?

Kada je Bog  stvorio Lucifera stvorio ga je slobodnim s mogućnošću izbora. On je imao slobodu izbora, on je birao da li će služiti Bogu ili će se buniti protiv Njega.

Pogledajmo još jedan događaj koji će nam pomoći da razumijemo da je ZLO ZAPRAVO ISKRIVLJENO DOBRO, ODNOSNO DA JE ZLO POSLIJEDICA LOŠEG IZBORA.  Kada je Bog stvorio čovjeka odmah na početku dao mu je slobodu izbora.

U Pos 2:16 čitamo Božje riječi upućene čovjeku i čovječanstvu:

"Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!"

Na početku čovjek je stvoren slobodan. U vrtu su se nalazili Bog, zmija i čovjek koji bira, čovjek koji odlučuje. Zašto Bog daruje čovjeka  darom slobode, darom izbora? Spomenimo samo dva glavna razloga. Prvi razlog je:

1.     LJUBAV

U pravo je pjesnik stare međimurske pjesme koji piše: 'ak je naša ljubav iskrena i prava, nju ne spere, nju ne spere  Mura niti Drava!' Nema prave i istinske ljubavi bez slobode izbora. Za ljubav, za pravi odnos potrebno je dvoje, za iskreni odnos, za pravu ljubav potreban je onaj dragovoljni i duboko svjesni DA! Kaže narod i u pravu je da 'sila Boga ne moli!'. 'Neka bude Tvoja volja!' mora biti izrečeno voljno i dragovoljno.

Drugi razlog zašto Bog na neki način riskira i daruje svoje stvorenje slobodom je:

2.     OSOBNOST odnosno ODGOVORNOST

Božja Riječ nas uči da je svaki čovjek jedinstven, originalan, unikatan te da svaki od nas ima svoju osobnost i svoju odgovornost. Svaki čovjek ima ne samo svoj JMBG, svoj OIB, svoj DNK, već svaki čovjek ima i svoj nazovimo ga, uvjetno duhovni DNK u kojem se sve pohranjuje. Ja volim kratko reći da je 'čistilište' s ove strane, a ne s one strane. S druge strane su samo dvije strane. Nakon smrti dolazi dvotočka a ne 'trotočka.'

Ovaj svijet i ovaj kratki život zapravo je jedan laboratorij u kojem se vrše ispitivanja i pokusi za jedan neopisivo i neizrecivo drugačiji i bolji svijet. Apostol Petar piše progonjenoj crkvi, piše vjernima koji su se našli u nerješivim problemima da dignu pogled prema gore, prema nebu, prema vječnosti, prema Vječnome te ih ohrabruje da će u onaj Dan 'klicati neizrecivom i proslavljenom radosti' (1.Pet 1:8).

Vidite bez vječne perspektive na sada i ovdje nemoguće je odgovoriti na pitanje zla i biti zadovoljan i umiren danim odgovorom. Ne želim ispasti bezosjećajan i nesolidaran ali treba reći da se ovih dana pokazalo da teza 'u radu je spas' očito ne drži vodu. Čovjek je stvoren za mnogo, mnogo više od rada i napretka. Čovjek je stvoren kao slobodno i odgovorno biće da upravlja povjerenim vrtom i da šeće s 'Bogom za vrijeme dnevnog povjetarca' (Pos 3:8).

Odgovor da smo stvoreni za svjesno i osobno zajedništvo, da smo stvoreni slobodni i odgovorni, te da za vjerne najbolje, a za nevjerne najgore tek dolazi, mene zadovoljava i umiruje ali moram priznati da sam ponekad iznenađen kako je daleko, suveren Bog, u svemu tome spreman čovjeka  pustiti.  

U vrtu se nalaze Bog, čovjek i zmija. Čovjek – dobro i zlo. U vrtu su se nalazili Bog, čovjek i zmija. Čovjek, dobro i zlo.

Nažalost, vjerujem da svi znamo opće poznati događaj iz Biblije, svi znamo kako su izabrali prvi ljudi.  Izabrali su ne poslušati Boga i Njegovu Riječ. 'Neka bude moja volja!', tako nastaje zlo kao iskrivljeno dobro, zlo kao posljedica lošeg izbora.

U Postanku 1. poglavlju čitamo kako Bog stvara čovjeka, iz Postanka 2. poglavlja saznajemo da mu daje taj najveći dar SLOBODNU VOLJU, u Postanku 3. poglavlju čitamo o padu, o neposluhu čovjeka i ulasku zla u povijest čovječanstva, a već iz Postanka 4. poglavlja saznajemo o brzom širenju zla, dok Postanak 6. poglavlje izvještava o prevladavanju zla nad dobrim.

Prva rečenica koju Bog upućuje čovjeku je "sa svakog stabla slobodno jedi" – Bog daje slobodu čovjeku. Druga rečenica koju Bog upućuje čovjeku je zabrinuta upitna rečenica: 'Adame gdje si?' (Pos 3:9) Nakon što mu je dao slobodu Bog zabrinuto zove čovjeka "Adame gdje si?"

Kada je zlo ljudskim neposluhom i ljudskom pobunom ušlo u povijest, Bog nije samo sjedio skršenih ruku i postavljao pitanja. Bog je odlučio ući u povijest, Bog je odlučio ući u zlo, boriti se sa zlom i svojim savršenim životom, savršenom žrtvom na križu i slavnim uskrsnućem pobijediti zlo.

Isus je, poštovani slušatelji, jako dobro znao što je nevolja, patnja i zlo. Nevin, izdan, izigran, lažno optužen, brutalno prebijen i sramno razapet na križ s najgorim razbojnicima. Kako je to Bog mogao dopustiti?

Jedini pravovaljani i jedini zadovoljavajući odgovor na Božje postavljeno pitanje 'Adame gdje si?' je slijedeći odgovor:

'tu sam, otkupljen i opravdan u Isusu Kristu Spasitelju!

Novi Zavjet čak 130 puta bilježi 'u Isusu Kristu'. Jedino sigurno mjesto, ta Novozavjetna Arka je Isus Krist. Isus Krist koji je došao da čovjeka izgubljenog u njegovoj 'slobodi' spasi te da ga vrati u svjesni, duboko osobni i odgovorni odnos s Bogom. Bog pun brige i ljubavi, nakon pada još uvijek šeta vrtom te zabrinuto i osobno zove svakog čovjeka: 'Adame gdje si?'

p. Damir Pintarić