Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: NESPAŠENI VJERNICI

Poruka je emitirana: 10.2.2019.

NESPAŠENI VJERNCI


Vjerujem da je svaki od nas barem jednom čuo riječ Evanđelje. EVANĐELJE, to evangelion, grčka je novozavjetna riječ koja se prevodi na naš hrvatski jezik kao: Dobra vijest, Radosna vijest, Vesela vijest, Evanđelje. Što je Evanđelje?

Kad bismo morali reći, komunicirati evanđelje Isusa Krista u samo petnaest sekundi, najbolji izbor bile bi Isusove riječi zapisane u Evanđelju po Ivanu 3:16. Evo tog stiha, evo te rečenice, evo tog sažetka:   


'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

 

Iz pročitanog teksta sagledanog u  harmoniji s ostalim biblijskim tekstovima koji govore o vječnom spasenju, jasno zaključujemo da je Bog odlučio čovjeka spasiti vjerom, '… da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje.'

 


VJERA!


Vjera je jednostavan pojam, pojava i istovremeno izrazito dubok i kompleksan pojam i pojava. Naime, u Novom zavjetu, kako ćemo vidjeti danas, nailazimo na vjeru u Isusa Krista koja ne spašava nego zavarava čovjeka. Postoje tekstovi, situacije gdje treba stati, zastati i promisliti. Jedan takav tekst, tekst koji je odigrao nemalu ulogu u mom obraćenju, je tekst iz Evanđelja po Ivanu 2:23 koji glasi:

 

'Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, počeše MNOGI VJEROVATI u njega… Ali im se Isus nije povjeravao ….'

 

Pročitani tekst nas upozorava da, nema sumnje, postoje nespašeni vjernici. Mnogi su, čuli smo, vjerovali u Isusa Krista ali Isus nije vjerovao u njih. Zašto, zbog čega im se Isus nije povjeravao iako su vjerovali u Njega? Poslušajmo tekst još jednom. Čitam ponovno 2:23 ali i dalje:

 

'Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, počeše mnogi vjerovati u njega jer su vidjeli čudesa koja je činio. Ali im se sam Isus nije povjeravao jer ih je sve poznavao. Njemu nije trebalo da mu tko dadne svjedočanstvo o čovjeku, jer je sam poznavao čovjekovu nutrinu.'


Mi ne možemo vidjeti ljudsko srce, mi ne možemo jasno prosuđivati čovjekovu nutrinu, ljudske motive, to je jako nezahvalno i pokušati, ali u samome tekstu vidimo zašto Isus nije vjerovao u one koji su vjerovali u Njega. Poslušajmo još jednom:



'Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, počeše mnogi vjerovati u njega jer su vidjeli čudesa koja je činio…'


 'Učitelju pokaži nam znak!' 'Dok ne vidim ne vjerujem!' Vjeruj da bi vidio, a ne, vidi da bi vjerovao!' 'Znak traži preljubnički i pokvareni naraštaj', tvrdi Gospodin.

 Zašto, odnosno, koji su motivi vjere i slijeđenja Isusa Krista je ključno pitanje za razumijevanje vjere koja ne spašava nego zavarava čovjeka. U istom Evanđelju po Ivanu nailazimo na još jedan primjer velike grupe nespašenih vjernika, onih koji su vjerovali u Isusa Krista, a da on nije vjerovao u njih.

Vjerujem da većina nas poznaje novozavjetni događaj u kojem je Isus s dvije ribe i pet kruhova nahranio pet tisuća ljudi. Taj događaj opisan je u 6. poglavlju Ivanovog evanđelja. Nakon čuda i besplatnog ručka, čitamo da su ga sljedbenici htjeli na silu proglasiti kraljem zbog čega je On 'posve sam otišao u goru.'

Sutradan je počela velika potraga za njim. Vjerujem da svi vi koji ste se bavili humanitarnim radom, ili ste pomogli ili pomažete ljudima materijalno razumijete rečenicu; 'Pokušajte nekome pomoći samo jedanput'. I po kopnu i po moru mnoštvo je krenulo prema Kafarnaumu. Kada su ga koačno pronašli, u 6:28 čitamo, da ih je Onaj koji poznaje čovjekovu nutrinu jasno suočio i upozorio na njihovim prepovršnu, ne spasavajuću, zavaravajuću vjeru ovim riječima:


'Zaista, kažem vam, ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život VJEČNI…'

 

Vjera koja ne opravdava već zavarava čovjeka je vjera koja želi pomoć i odgovore od Isusa Krista, a ne Isusa Krista. Čuda, ozdravljenja, novac, prosperitet… sada i ovdje!  Takva osoba pokušava iskoristiti Boga. Želi uzeti od Njega ali ne želi Njega, vidite to je vjersko licemjerstvo po definiciji.

Pre površna, Pavao je naziva lakomislena, nespašavajuća, zavaravajuća vjera usredotočena je na sada i ovdje, pri čemu je vječnost, vječni život nešto nepoznato, nejasno, skriveno iako je; 'Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'


    Pored teksta u 2. i 6. poglavlju, pored usredotočenosti na čuda, ozdravljenja, novac i prosperitet, pored usredotočenosti na sada i ovdje pri čemu je vječnost skrivena, Ivan nam ostavlja još jedan tekst koji govori o prepovršnoj, lakomislenoj, ne spašavajućoj, zavaravajućoj vjeri u Isusa Krista. To je tekst koji otkriva i upozorava na nevjerojatnu dubinu čovjekove nutrine, motivacije i mogućnost samozavaravanja.

Vjera je jednostavan pojam, pojava i istovremeno izrazito dubok i kompleksan pojam i pojava. Čitam za nas Ivan 12:42-43:

 

'Ipak su mnogi i od članova Velikog vijeća vjerovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu izopćeni iz sinagoge. Jer više im bijaše na srcu slava ljudska nego slava Božja.'

 

U zaključku recimo ovako. Apostol Ivan piše evanđelje oko 100. godine poslije Krista. Pavao je već prošao svoje I, II i III misijsko putovanje, mnogi su uzvjerovali, krstili se i nastale su mnoge crkve diljem ondašnjeg svijeta. S brzim rastom crkve u pravilu se događa ono što danas nazivamo nominalna vjera.

Budući da Ivan piše kasno i na raspolaganju već ima Evanđelje po Mateju, Marku i Luki, Ivan za razliku od njih ne opisuje samo Isusov život, već ga i objašnjava, tumači. Nije slučajno da je prva Isusova rečenica u Ivanovom evanđelju upitna i glasi: 'Što vi tražite?' (Iv 1:38)

Pavao tvrdi u poslanici Rimljanima 'da nema nikoga tko traži Boga!' (Rim 3:11) Ako je tako a je tako, što mi onda tražimo na početku? Neki traže zdravlje, novac, prosperitet, drugi trenutno spasenje od neke situacije, treći traže mir, četvrti ljubav, peti smisao života, šesti odgovore na pitanja o životu poslije smrti, zlu, nesreći… Čovjek traži pomoć i odgovore od Boga ali ne i Boga samoga.

Bog iako to zna, iako vidi duboko u čovjekovu nutrinu, On svejedno ljubi, objavljuje se i nudi jer zna, da tko ima Sina ima sve.

 

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

 

Za kraj bit ću slobodan pitati:  Vjeruješ li u Isusa Krista?

 

 

p. Damir Pintarić

© 2003-2019.  Sva prava pridržana.