Krist i(li) Marija?

Danas ćemo odgovoriti  na jedno od vaših najčešće postavljenih pitanja a to je pitanje o Mariji – majci Gospodina Isusa Krista. Jednom prilikom prišla mi je jedna gospođa i rekla kako redovito sluša emisiju Sola gratia i kako joj to pomaže u životu te dodala; 'Puno govorite iz Biblije o Isusu Kristu a malo o Mariji.'

Što evanđeoski kršćani vjeruju o Mariji? Je li istina da se oni ne mole Mariji i ne štuju Mariju? Odakle tolika razlika na području 'Mariologije' između kršćanskih crkava?

Kako bismo valjano odgovorili na ova pitanja, vrlo je važno odgovoriti na pitanje autoriteta vjere. Kod Rimokatoličke crkve koja danas statistički broji oko  milijardu i dvije stotine miljuna vjernikla, autoritet vjere je Crkva sama, odnosno, autoritet vjere kod Rimokatoličke crkve je crkveno Učiteljstvo, Sveto pismo ili Biblija, i Predaja odnosno Tradicija. U evanđeosko-protestantskim crkvama koje statistički broje oko milijardu vjernika, autoritet vjere i prakse je Samo Pismo ili Sola Biblija. 

Reformatori su naglašavali i danas naglašavaju da je Samo Pismo ili Samoo Biblija 'NORMA NORMANS' - 'NORMA KOJA VLADA',  a svi ostali autoriteti, vjerovanja, tumačenja i iskustva su 'NORMA NORMATA' ili 'NORMA KOJOM SE VLADA.'

Važno je razumijeti da reformatori nikada nisu osporavali učenje crkvenih otaca, sabora, papa, crkvenog Učiteljstva ili subjektivnih iskustava kada su ta učenja ili iskustva bila u skladu sa Svetim Pismom. Reformatori su osporavali učenja i iskustva koja nisu bila u skladu sa Svetim Pismom i koja su u proturječju sa Svetim Pismom. 

Poslušajmo prvo što Biblija sama, Sveto pismo odnosno Božja Riječ govori o Mariji – majci Gospodina Isusa Krista. Biblija ne govori mnogo o Mariji. U čitavome Novom zavjetu, Marija se spominje 19 puta. U čitavome Novom zavjetu zapisano je tek  nekoliko kratkih rečenica koje  je Marija izgovorila. Najpoznatije njezine riječi u Svetome Pismu zapisane su u Luki 2. poglavlju, u tzv. Hvalospjevu Marijinu u kojem ona slavi svoga Gospodina i svoga Spasitelja. 

U hvalospjevu Marijinom, u četiri rečenice Marija čak 18 puta citira ili aludira na starozavjetne tekstove. Marija iz Novoga zavjeta je razmišljala biblijski a ne tradicijski. Čitam evanđelje po Luki 2:46-49, dio hvalospjeva;

'Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto….'

Marija, o kojoj govori Novi zavjet,  primjer je i žene i majke koju će doista 'svi naraštaji  blaženom zvati'.  Kada se prouči njezin u Bibliji opisan život, dolazi se do zaključka kako je Marija bila i ostala jedinstvena vrsna žena, i jedinstven primjer vjerne žene po Božjem srcu. 

Kada je Bog odlučio postati čovjekom, kada je Bog odlučio postati kao jedan od nas, kada  je Bog odlučio doći u naš svijet kako bi pokazao put i izlaz, On odabire mladu djevojku, vjernu Hebrejku Mariju koja postaje poslušna službenica Božja.

Same činjenice da se Marija, majka našeg Gospodina Isusa Krista u Novom Zavjetu spominje samo 19 puta, i činjenica da Duh Sveti zapisuje svega nekoliko njenih kratkih rečenica u kojima ona slavi svoga Gospodina i Spasitelja, govore nam i opisuju Mariju kao vrsnu ženu, kao ženu koja je  primjer  skrovitosti i poniznosti. Marija je ostala u skrovitosti. Posljednji puta u Novome zavjetu spominje se u Djelima apostolskim 1:14, gdje je spomenuta na molitvi zajedno s apostolima i polu braćom od Gospodina. 

Nakon Djela apostolskih 1:14, nastaje potpuna biblijska tišina što se tiče Marije. Nakon Djela apostolskih 1:14, Marija se imenom ne  spominje ni u jednoj poslanici, niti u jednome jedinom  stihu od svih novozavjetnih poslanica, bilo apostola Pavla, apostola Petra, apostola Ivana, Jakova ili Jude.

Odakle onda dolazi toliko snažan kult štovanja Marije? 

U Hrvatskoj je svaka deseta župa posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Milijuni hodočasnika posjećuju Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Aljmaš, Međugorje, Remete, Krasno, Pećno, kako bi se pomolili i poklonili Majci Božjoj Bistričkoj, Sinjskoj, Trsatskoj, Međugorskoj, Remetskoj, Krasnoj, Žumberačkoj, Gospi od kamenitih vrata, Gospi od brze pomoći i tako dalje. U narodu Marija je poznata kao Kraljica Hrvata, Kraljica mira, Odvjetnica, Pomoćnica, Su-otkupiteljica, Majka Božja, Majka crkve, Majka milosti, Kraljica neba i zemlje…

Na osnovu Svetoga Pisma doista je nemoguće doći do spomenutih naslova. Rene Laurentin, jedan od poznatijih Rimokatoličkih mariologa, sam je o tome u knjizi 'Pogledajte prije nego potpišete' zapisao ovako:

'Ovi naslovi su dvosmisleni, razlog za zbunjenost vjernika i za sablazan protestantima… Mnogi su se teolozi snažno oprli naslovu 'Suotkupiteljice' za Mariju jer se čini da je stavlja na istu razinu s Kristom… Ovaj nedostatak ravnoteže i pretjerivanja s punim pravom šokira protestante'. (R.Laurentin. Pogledajte prije nego potpišete, Sarajevo 1996/97. str. 247-249)

Štovanje Marije ne dolazi iz Biblije i Svetoga Pisma već dolazi iz naroda. O tome čitamo u Bibliji, u samom Evanđelju. Čitam Evanđelje po Luki 11:27-28:

'Dok je On to govorio, povika neka žena iz naroda: Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao! On odvrati: Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!'

Iako je duboko poštovanje ili hyperdulia  Marije bilo među narodom prisutno u vrijeme Evanđelja i ranoj povijesti Crkve, Crkva je kult štovanja počela razvijati u petom stoljeću. Na petom općem saboru u Konstantinu, 553. godine, Marija je nazvana 'trajnom djevicom'. Otprilike sto godina kasnije, 649.godine, Lateranski sinod je naglasio da je 'Marija bila djevica prije, za vrijeme i nakon Isusovog rođenja' (Ott, Temelji katoličke dogme, 203).

Tradicija o trajnom Marijinom djevičanstvu koja se temelji na Predaji, filozofiji te učenju Tome Akvinskog, proturječna je s evanđeljima koja jasno izvještavaju da je Isus imao braću i sestre. Čitam evanđelje po Mateju 13:54-56:

'Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Šimun, Joisp i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama?'

Marija je po Božjoj suverenoj milosti, Božjim čudom začela kao djevica po Duhu Svetome, ali prema Pismu Marija nije ostala trajna djevica.

Slijedeća doktrina u toj evoluciji Mariologije koja dovodi do proturječja Kristologije,  koja dovodi do marijanizacije kršćanstva je doktrina o 'bezgrešnom začeću',  koja se pojavljuje tek 1854. godine. Papa Pio IX u spisu Ineffabilis Deus povrđuje da je Marija:  'u trenutku svoga začeća… očuvana od svake ljage istočnoga grijeha i da nikad nije sagriješila'.  [John A. Hardon, Katolički katekizam [The  Catholic Catechism] (Garden City, NY.: Doubleday & Company, Inc., 1975.): 156, 158]. 

Nažalost i ova se doktrina proturječno sudara sa Svetim Pismom koje jasno dijagnosticira da 'su svi sagriješili i lišeni su slave Božje' (Rim 3:23). 

Ovo 'svi' uključuje i Mariju majku Gospodina Isusa Krista. Konačno, sama Marija u Luki 2. poglavlju hvali i slavi svoga Spasitelja: 

'Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome…' (LK 1:46)

Nakon što je u 5. stoljeću nazvana 'vazda djevica' i nakon što je 1854. prozvana 'bezgrešnom djevicom', u 20. stoljeću, II Vatikanski sabor spominje je kao Suotkupiteljicu i Suposrednicu. Ne tako daleke 1950. godine, papa Pio XII u dogmi izjavljuje da je Marija "nakon svoga života na zemlji, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu,' kada postaje kraljicom neba i zemlje.   [Papa Pio XII., Munificentissumus Deus, AAS 42 (1950):660].

Što reći za zaključak u vremenu ekumenskog dijaloga? 

Ne želeći povrijediti nikoga ipak treba, istine radi, reći, da Sveto Pismo, Biblija između vječne Riječi, utjelovljene Riječi i pisane Riječi stavlja znak jednakosti. Udaljavanjem od pisane Riječi, udaljavamo se od utjelovljene Riječi, udaljavanjem od pisane Riječi udaljavamo se od Vječne Riječi, od Onoga koji je nedvosmisleno i jasno rekao:

'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' (Iv 14:6)

Marija je jedinstvena i primjerna vrsna žena iskrene vjere i poslušnosti. 'Blaženom je zovu svi naraštaji.'  Marija koja je bila ispod križa se duboko poštuje, a Isus Krist ta vječna Riječ koja je bila na križu se jedini štuje!

Riječ je jasna. Postoji samo jedan Bog i samo jedan savršeni Posrednik, samo jedan bezgrešan Otkupitelj i samo jedan Kralj kraljeva.  Pavao je to u 1. poslanici Timoteju zapisao ovako:

'…Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do potpune spoznaje istine. Jer jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju… blaženi i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji je jedini besmrtan… Njemu čast i vječna vlast.'   1.Tim 2:5-6; 6:15-16

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' 

© 2003.- 2022. Sva prava pridržana.