Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Kršćanstvo i(li) religija?

Poruka je emitirana: 5.3.2017.

Kršćanstvo i(li) religija?

Je li moguće biti kršćanin a ne biti religiozan? Da bismo mogli valjano odgovoriti na ovo, na prvi pogled proturječno pitanje, mi prije toga moramo pojedinačno i odvojeno odgovoriti na dva pitanja:

Što je religija? i Tko je kršćanin? Danas prvo pitanje: Što je religija?

 

Odemo li na internet, otipkamo li naše pitanje i pritisnemo enter, dobit ćemo masu, more podataka. Jako široka, neiscrpna tema i pojava koju nije moguće do kraja, jasno definirati. Ali evo pokušajmo.

 

Ciceron pojam religio izvodi iz latinskog glagola relegere i smatra da ta riječ 'označuje službu čašćenja bogova.'

Suprotno Ciceronu, Aurelije Augustin smatra da pojam religio potječe od latinskog glagola religare te da 'označava povezanost s jednim Bogom.'

Ciceron i Augustin predstavljaju tu glavnu podjelu religijskog svijeta na Politeizam i Monoteizam. Štovanje bogova i štovanje Boga.

Dr. Šimun Čorić u svojoj knjizi 'Psihologija religioznosti' naveo je jednu dobru, općenitu definiciju religije, koja govori o tome da religija kao takva može biti dobra, pozitivna i konstruktivna za društvo. Evo te definicije:

'Religija je sustav shvaćanja, vjerovanja, ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u odnos s Bogom ili s nadnaravnim svijetom i često u odnos jednih s drugim, te od kojeg sustava religiozna osoba dobiva niz vrednota po kojima se ravna i prosuđuje naravni svijet.' (Čorić, Psihologija religioznosti, str.21)

 

Kako Biblija, Božja riječ, definira religiju? Dobro je i poučno čuti Cicerona, Augustina, dobro je i poučno čuti čovjeka, ali je puno važnije čuti što sam Bog u svojoj Riječi govori o religiji.

Iz pera apostola Pavla, iz poslanice Rimljanima 1. poglavlja, saznajemo da religija može biti i nešto negativno, štetno i razarajuće za društvo. Kada je boravio u Korintu, promatrajući politeistički religiozni svijet, Pavao je pisao pismo crkvi u Rim, poslanicu Rimljanima, i u 1. poglavlju dao jasnu definiciju te negativno destruktivne religije te odgovorio na naša pitanja: Što je religija?, Kako ona nastaje?

Prema apostolu Pavlu, negativna i za društvo štetna religioznost nastaje kao posljedica upornog potiskivanja istine o jedninom i pravom Bogu, Stvoritelju svega vidljivog i nevidljivog. Pavao ide tako daleko da jednu takvu dekadentnu religioznost vidi kao očitovanje Božjega gnjeva. Evo tog teksta. Rim 1:18-20:

'S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji ISTINU PRIJEČE nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.'

 

Prema apostolu Pavlu destruktivna religija i religioznost nastaju kao posljedice potiskivanja istine o jedinom i pravom Bogu koji se objavio. Obzirom da čovjek uporno potiskuje i izbjegava istinu o jedinom i pravom, nevidljivom Bogu, on tu istinu ZAMJENJUJE s nekim drugim ili nečim drugim. Pavao je to zapisao ovako:

'Umišljajući da su mudri postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka…oni su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju,…'  Rim 1:22,25

 

Negativna i za društvo destruktivna religioznost nastaje kada se POTISKUJE istina o jedinom i pravom Bogu te se ZAMJENJUJE s nekim ili nečim drugim.

Takva destruktivna religija nema datum, adresu niti jasne granice, ona je sveprisutna i stalna prijetnja. Postoji jedna stalna opasnost i napetost u kojoj religio nastoji potisnuti i zamijeniti fides, u kojoj forma nastoji potisnuti i zamijeniti odnos, tradicija nastoji potisnuti i zamijeniti Riječ Božju, laž i poluistina nastoje potisnuti i zamijeniti istinu. Štetna religioznost nastupa onda kada organizacija potisne i zamjeni organizam. Sve je tu sadržaj, forma ali nema pulsa, nema života, nema biosa.

'Religio' i 'fides'  su vrlo slični pojmovi i pojave ali su u biti potpuno različiti.

Koje su posljedice jedne tako opisane i tako definirane religioznosti u društvu? Najveća posljedica je idolopoklonstvo. Idolopoklonstvo je esencije religije i glavni pokazatelj jedne takve destruktivne religioznosti u društvu.

Razmislimo na trenutak kako nastaje kip ili idol?

Potrebno je sjeme, tko je stvorio sjeme? Potrebna je zemlja, tko je stvorio zemlju? Potrebna je voda, tko je stvorio vodu? Potrebna je svjetlost, tko je stvorio svjetlost?

Od sjemena, 'jer Bog daje da raste,' izraste drvo, čovjek posiječe drvo, oblikuje ga, napravi kip i veli to je moj bog. Ni kip se ne može napraviti bez jedinog i pravog Boga.

Iako je Bog jasno zapovjedio u drugoj zapovijedi; 'Ne pravi sebi ni lika ni obličja, ne klanjaj im se niti im  služi …' Jean Calvin je, nažalost, u pravu kada piše da je 'ljudsko srce tvornica idola'.  

Idolopoklonstvo kao esencija destruktivne religioznosti je uvijek prisutna i sveprisutna pojava, ono nema ni datum, ni adresu niti poznaje granice.

Pored idolopoklonstva Pavao u nastavku nabraja i druge posljedice, odnosno, pokazatelje prisutnosti jedne takve dekadentne i destruktivne religije u društvu.

To su besmisao, ispraznost, nemoral, homoseksualizam, svakovrsna nepravednost, korupcija i svakovrsna pokvarenost. Ono što je šokantno kod Pavla je to da, na kraju, on zaključuje da jedna tako opisana i definirana religioznost sramoti Boga. Umjesto da ga slavi i proslavlja, ona ga sramoti.

Ima li nade?  

Kako se izvući iz ispraznosti, besmisla, idolopoklonstva, nemorala, homoseksualizma, korupcije i opisanog stanja?

U ovom istom tekstu i kontekstu, u 1. poslanici Rimljanima Pavao piše o problemu ali i o rješenju. Čitam Rim 1:16:

'Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje 

 svakom koji vjeruje, kako u prvome redu, Židovu tako i Grku.'

Grci su imali znanje i mudrost. Znanje i obrazovanje su bitni, ali oni ne mogu promijeniti izvor problematike u društvu a to je uvijek isti izvor, ljudsko srce.

Rimljani su imali vojnu, ekonomsku, političku i svaku drugu silu. Rimljani su svojom silom mogli kontrolirati i mijenjati mnogo toga ali nisu mogli kontrolirati i mijenjati ljudsko srce.

Da bi se mogla promijeniti i kontrolirati ljudska narav potrebna je veća sila od najveće moguće ljudske sile, a to je sila Evanđelja, potrebna je sila uskrslog, živog Isusa Krista. Isus Krist došao je kao eksterno rješenje u jedan duboko religiozni svijet, kako bi uspostavio živi odnos s čovjekom, po duboko osobnoj, doživljenoj i proživljenoj vjeri u Njega, u Njega koji je nedvosmisleno rekao:

 

         'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.'

 

mr.sc. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

© 2017. Sva prava pridržana.