Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: KRIVNJA

Poruka je emitirana: 25.2.2018.

KRIVNJA


Neki čovjek, blago rečeno čudnog ponašanja, stao je na križanje triju ulica i u svakog prolaznika koji je tuda prolazio, uperio je prst i rekao: KRIV JE!

Prolaznici, očevici koji su promatrali taj događaj  primijetili su da  ljudi zbunjeno i pomalo prestrašeno slušaju i reagiraju na riječi tog čovjeka, KRIV JE! Nikome od nas nije ugodno kada nam netko priđe i veli: 'Čuj, nemoj se ljutiti ali moram ti nešto reći.'

Osjećaj krivnje je nešto što nas prati cijeli život, od rođenja do smrti. Osjećaj krivnje je kao i briga i strah, o kojima smo govorili o prethodnim emisijama, veliki lopov radosti, života i pokazatelj da s našom dušom nešto nije u redu.

U današnjoj emisiji pokušati ćemo odgovoriti na pitanje KAKO SE RIJEŠITI, NE SAMO OSJEĆAJA KRIVNJE, VEĆ I SAME KRIVNJE.

Prije toga razmotrit ćemo tri vrste krivnje. Prva je:


1.NASLJEDNA KRIVNJA 


Vjerujem da svi dobro poznajemo događaj iz Biblije, iz knjige Postanka 3. poglavlja, gdje je opisan pad ili preciznije rečeno neposluh čovjekov prema Bogu i Njegovoj riječi. U prvoj knjizi, knjizi početaka 3. poglavlju od 6.do 8.stiha čitam:

"Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči, i UPOZNAJU da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Uto čuju korak Jahve Boga koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I SAKRIJU SE – čovjek i njegova žena – pred Bogom među stabla u vrtu" (Pos 3:6-8). 

Tu na samome početku nalazimo sam početak ljudske krivnje, srama i straha. U trenutku kada je čovjek sagriješio, kada je narušio i izgubio odnos s Onim s kojim je prije šetao po vrtu za vrijeme dnevnog povjetarca, pojavila se krivnja sram i strah.

Od tog trenutka čovjek se uporno nastoji na različite načine i raznim žrtvama, prinosima, davanjima riješiti, osloboditi tih opterećujućih, destruktivnih i negativnih osjećaja.

Odmah u sljedećem poglavlju, u 4. poglavlju, čitamo da su Abel i Kajin  prinijeli žrtvu Bogu. Tko  im je rekao da to učine? Nigdje u tekstu ne vidimo da je Bog to rekao ili tražio od njih. Mnogo godina kasnije Bog je dao Zakon, kojim je uredio prinos žrtava za Izraelski narod.

Krivnja, strah i sram su osjećaji koji su pokrenuli Abela i Kajina.

Sve religije svijeta imaju razrađen sustav ovakvog ili onakvog žrtvovanja.

To je religija po definiciji, ljudski pokušaj, nastojanje, napor da se svojim snagama, , žrtvama, prinosima, davanjima, odricanjima obnovi 'ta šetnja s Bogom za vrijeme ljetnog povjetarca.

Nasljedna krivnja je krivnja s kojom se rađamo, koju smo naslijedili rođenjem. Biblijski pisac i Izraelski kralj David je to shvatio te zapisao u 51 Psalmu:

"Evo, grješan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja" (Ps 51:7).

Da, mi se rađamo sa Nasljednom ili Pripisanom krivnjom, od samoga početka ona je dio našeg duhovnog DNK zapisa, i zato od samoga rođenja imamo problema s krivnjom, strahom i sramom. 

Druga krivnja s kojom se kao ljudi suočavamo je tzv:


2. SUBJEKTIVNA KRIVNJA


Često puta, doista često puta subjektivno osjećamo krivnju, a da objektivno nismo krivi. Razni događaji, razna zlostavljanja, situacije, okolina, društvo, pisana i nepisana pravila stvaraju u čovjeku subjektivan osjećaj krivnje. Objektivno nismo sagriješili, nismo učinili ništa loše, no imamo na neki način nametnuti osjećaj krivnje. Vrlo je važno od slučaja do slučaja, definirati te razlučiti i razgraničiti subjektivnu od objektivne krivnje. Zašto da se mučimo s nečim što je netko drugi skrivio? Tu se doista može pomoći raščlambom krivnje.

Pored naslijednje i subjektivne krivnje, postoji i treća vrsta krivnje a to je; 


3. OBJEKTIVNA KRIVNJA


Svaki put kada osoba prekrši Božji Zakon, Božje normative za život, stvara se objektivna krivnja. Kada sagriješimo protiv Boga normalno je i prirodno je da se stvara osjećaj krivnje jer smo objektivno krivi, jer smo sagriješili.

Upravo radi objektivne krivnje, radi toga jer je svjesno prekršio Božji Zakon, kralj David je pao u veliku depresiju uzrokovanu objektivnom krivnjom. Poslušajmo kako on opisuje svoje borbe i svoje stanje. Čitam za nas 32. Psalam;


'Prešutjet sam htio ali mi kosti klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila ko za ljetnih žega.' Psalam 32:3-4;


KAKO SE RIJEŠITI KRIVNJE? 


Isusa Krista su, čitamo u Evanđelju po Ivanu u 19. poglavlju, doveli pred Pilata s lažnim optužbama. Nakon ispitivanja, Pilat  je tri puta javno rekao, ponovio i naglasio : 


"Ja na Njemu ne nalazim nikakve krivnje !" (Iv 18:38, 19:4, 6)


Isus Krist bio je Bogo-čovjek, koji je jedini bio bez ijednog jedinog grijeha i bez ikakve krivice. Isus nije imao ni nasljednju, ni subjektivnu, ni objektivnu krivnju. On je bio Janje bez mane. On je bio kao i Otac, kao i Duh Sveti tri puta Svet, i zato je Pilat tri puta rekao, ponovio i naglasio :


"Ja na Njemu ne nalazim nikakve krivnje !"


Zašto je Isus onda morao biti priveden, ispitan i lažno okrivljen? Zašto je moramo nepravedno trpjeti i umrijeti jednom takvom brutalnom smrću na križu? Zašto je morao biti položen u hladan i tamni grob iz kojeg je slavno uskrsnuo?

Zato, poštovani slušatelju, da bismo se mi, ja i ti, mogli riješiti ne samo osjećaja krivnje nego i same krivnje. Zato da bi nam Bog na osnovu savršenog života, savršene žrtve,smrti i uskrsnuća Pravednika Bog mogao oprostiti, te da bi mi nakon što nam je oprošteno mogli oprostiti drugima.

Božje milosrđe, Božje oproštenje je esencija Božje ljubavi i središte križa. Oproštenje je središte Evanđelja Isusa Krista. Bez obzira što je nama netko učinio ili što smo mi nekom učinili rješenje je u oproštenju. 

Oprostiti nije nimalo lako, istinski oprostiti je zapravo nemoguće tako dugo dok nismo iskusili Božje oproštenje, Božju ljubav na toj duhovnoj razini. Oprostiti nije jednostavno ali alternative nema. 

Posljedice neopraštanja po vertikali a onda i po horizontali su krivnja, potištenost, gorčina, mržnja, agresija,...  nevjerojatna napetost. Kada je duh, duša napeta onda je napeto i tijelo pa su moguće pneu- psiho-somatske bolesti. Kada je duša napeta napeto je i društvo, napeti su međuljudski odnosi. Vidite, poštovani slušatelji, zato Isus uči: 'Otpusti nam dugove naše kao što mi otpuštamo dužnicioma našim.' Puno je toga napeto i puno toga treba opustiti. KAKO? KAKO SE RIJEŠITI KRIVNJE ? 

Krivnju nije ni mudro, ni dobro, ni zdravo potiskivati, skrivati ili manifestirati - krivnju je najmudrije, najbolje, najzdravije priznati. Prije spomenuti kralj David je to shvatio i učinio. Evo ponovno 32 Psalma:


'Prešutjet sam htio ali mi kosti klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila ko za ljetnih žega.'

Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. 

Rekoh: priznat ću Bogu prijestup svoj i Ti si mi krivnju grijeha oprostio.'  


Pilat je tri puta ponovio i naglasio i za Isusa Krista javno rekao: 

"Ja na Njemu ne nalazim nikakve krivnje", kako bi Pravedan Bog za svakoga koji priznaje svoju krivicu i stavlja svoje pouzdanje u Isusa Krista mogao reći:

"Ja na Njemu ne nalazim nikakve krivnje!"


mr.sc Pintarić Damir, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003-2018.  Sva prava pridržana.