KRŠĆANIN I RAT

Nakon što je počeo rat u Ukrajini, u mnogim se europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, sve se češće spominje ponovno uvođenje obveznog vojnog roka, jer živimo u vremenu u kojem bombe padaju u dvorišta nuklearki, živimo u vremenu u kojem iznad nas lete zrakoplovi, helikopteri i dronovi za koje ni ne znamo čiji su. Kakav bi stav kršćanin morao zauzeti, u kontekstu poslušnosti prema civilnim vlastima po pitanju rata? Uči li Biblija o pacifizmu, ili čovjek može, ili možda on čak i mora braniti sebe i svoje u pravednom ratu? Je li ikada ispravno oduzeti život druge osobe po zapovijedi civilnih vlasti? Kršćani se oko ovih pitanja razilaze i uglavnom se dijele u tri grupacije, koje ćemo spomenuti i ponuditi u zaključku. U ovom prvom djelu ukratko ćemo razmotrit prisutnost mača i rata kroz cijelu biblijsku i ljudsku povijest.

MAč se prvi puta spominje u Postanku, i to odmah nakon čovjekovog pada u grijeh, odmah nakon čovjekove neposlušnosti. Važno je naglasiti da se Mač pojavljuje kao  POSLJEDICA PADA. Nije mudro zaboraviti ovu važnu, temeljnu istinu da se mi rađamo kao pala bića, u palo tijelo, u pali svijet koji je pun neslaganja, prepirka, svađa, sukoba, oružanih sukoba i ratova. Bez te temeljne istine o padu čovjeka i čovječanstva nemoguće je shvatiti sebe i svijet oko sebe.

Volimo se našaliti i reći da je 'padom Mirko postao Ratko.' Čovjek, ljudska rasa ima ozbiljnih problema s agresijom. Povijest to dokazuje. Nakon pada u grijeh, nakon što je istjerao Adama i Evu iz Edena, Bog je postavio 'kerubine i PLAMENI MAČ koji je svjetlucao-da straže nad stazom koja vodi k stablu života'.  (Pos 3:24). Nažalost, od ovog trenutka mač se spominje kroz cijelu biblijsku povijest. Od ovoga trenutka Bog koristi mač kako bi 'zaštitio dobro i kaznio zlo' u ovom našem palom svijetu, jasan je apostol Pavao u poslanici Rimljanima.

PRVI VELIKI RAT, 4 kraljevstva protiv 5 kraljevstva, spominje su u Postanku 14. poglavlju. U taj rat, koji se vodio u dolini Sidim pokraj Mrtvog mora, bio je uvučen i Abraham koji je spašavao svog nećaka Lota.

U vrijeme TEOKRACIJE, u vrijeme u kojem je Bog vladao svojim narodom Izraelom bilo je vrijeme ratova i osvajanja. Naprosto je činjenica da je Izrael 'dobio' obećanu zemlju vojnim djelovanjem i vojnim osvajanjem. Nakon pustinje, pred ulaskom u obećanu zemlju, Bog vlast s Mojsija prenosi na Jošuu, koji je bio general Izraelske vojske. Biblija i mač, zbog pada, zbog pale i grešne ljudske naravi, ponekad idu zajedno. Jošua je u jednoj ruci držao Zakon Jahvin, a u drugoj mač.

Kako ne bismo krivo razumjeli i krivo primijenili ovaj tekst, kako ne bismo krivo razumjeli princip po kojem Bog koristi jedan narod da bi kaznio grijehe drugoga naroda, mi moramo primijetiti da Bog nije odmah odlučio kazniti zlodjela Amonaca, Amorejaca, Kaanaca i Gibeonaca. Više od 600 godina Božja ljubav ih je strpljivo čekala rekao bi Pavao. U ovom kao i svakom drugom primjeru moramo vidjeti; Božju ljubav i Božju pravednost zajedno.

Vrijeme MONARHIJE kao i vrijeme TEOKRACIJE također je bilo vrijeme ratova. Sjećamo se pjesme koju su žene pjevale Davidu kada se vraćao s vojnih pohoda: 'Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.' (1.Sam 18:7)  U opće poznatoj pjesmi 'Haleluja', Leonard Cohne na jedan prodorno upečatljiv način otkriva da ima problema sa spajanjem Davida pjesnika i Davida ratnika. Nije jedini, mnogi ljudi ne mogu spojiti pero i mač, jer ne razumiju Boga, Njegovu bit, narav. Bog Biblije je pun milosti i ljubavi, ali je jednako tako pun pravednosti  istine. Bog se ne može odreći sam sebe. Bog nije zarobljenik samo jednog svojeg atributa, i On na kraju mora ili oprostiti onima koji se pokaju ili kazniti one koje ustraju u pobun, i zato je kralj David u jednoj ruci držao pero, citaru, a u drugoj mač. Očito pjesnik može biti ratnik.

Novi zavjet, Isus Krist svojim 1. dolaskom nije uspostavio svoje kraljevstvo u punom smislu, i nije ukinuo  mač. Kada je ozdravio slugu stotnika, rimskog časnika, Isus nije rekao; 'ostavi svoj posao i radi nešto drugo'(Mat 8:5-13). Petar također to nije tražio od stotnika Italske čete, Kornelija (Dj 10). U evanđelju po Luki čitamo da Isus poziva svoje učenike 'da ako nemaju mač da prodaju ogrtač i kupe jedan.' (Lk 22:36) Konačno na pitanje o znakovima koji najavljuju 2. Kristov dolazak Isus odgovara:

'Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi ali nije još svršetak'. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. ' Mat 24:6-7

Više je nego očito da još nismo u tisućugodišnjem kraljevstvu. Broj ratova i žrtava, nažalost, u stalnom je porastu. Sjetimo se samo prošlog stoljeća: 1. svjetski rat, 2. svjetski rat, dvije atomske bombe, holokaust, pa hladni rat koji očito nikada nije prestao. Još se sjećamo domovinskog rata. Kakav bi onda stav kršćanin morao zauzeti u kontekstu poslušnosti prema civilnim vlastima po pitanju rata? Uči li Biblija o pacifizmu, ili čovjek može, ili možda on čak i mora braniti sebe i svoje u pravednom ratu? Prema kraju ponuditi ćemo tri osnovna stava, prisutna među evanđeoskim kršćanima, koja sam preuzeo od poznatog etičara Normana Geislera. Prvi je

AKTIVIZAM

Aktivisti su ljudi koji na osnovu Rimljanima 13. poglavlja, 1. Petrove 2. poglavlja, poslanice Titu 3. poglavlja i još nekih stihova vjeruju da obzirom je svaka vlast od Boga i da nema vlasti osim od Boga, vlastima se treba pokoravati uvijek pa i u kontekstu rata. Prema takvom shvaćanju svaki rat je opravdan, i na poziv civilnih, službenih vlasti treba se UVIJEK odazvati. Suprotno stajalište aktivizmu, koji zastupa poslušnost i uključivanje u rat uvijek je

PACIFIZAM. 

Pacifizam smatra da se vjeran čovjek NIKAD ne smije uključiti u oružani sukob. Neki istinski vjernici vjeruju UVIJEK, a neki vjeruju istinski vjernici vjeruju NIKAD. Pacifisti smatraju da je svaki rat samo zlo i da je rat uvijek pogrešan. Kršćani moraju biti primjer na način da jasno kažu ne oružju i ne nasilju. Pacifisti najčešće koriste stihove iz Izlaska 20:13; 'Ne ubij!', Rimljanima 12:17; 'Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!, Matej 5:39; 'Ne upirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.'  Pored Aktivizma i Pacifizma spomenimo za kraj i

SELEKTIVIZAM.

Selektivisti nisu zadovoljni s apsolutnim aktivizmom. Povijest je dokazala da su mnogi ratovi bili nepravedni. Sjećamo se križarskih ratova. Kako opravdati Dječji križarski rat? Kako opravdati Staljina i staljinizam, ili Hitlera i Nacizam? Dietrich Bonhoeffer, njemački teolog tog vremena, jedan od rijetkih koji je javno ustao protiv Hitlera, iako je bio Pacifist ipak je na kraju zaključio da je Hitlera trebalo ubiti. Jedna od najpoznatijih pjesama od grupe Dire Straits; 'Brothers in arms', 'Braća po oružju' je lijepa, pijevna, i nadasve nježna pjesma, ali uz svu dobro volju i ljepotu, neke stvari se ne mogu riješiti  samo gitarom. Selektivizam smatra da se vjerni mogu i moraju uključiti u pravedan i obrambeni rat, uključujući i oružani sukob. Koliko je kršćanski pasivno gledati nepravdu, ugnjetavanje, ubijanje, otimanje? Koliko je kršćanski ne braniti svoju djecu, svoju braću i sestre? Tko je dužan braniti? Je li Europa doista prepuna feminiziranih muškaraca danas?

AKTIVIZAM, PACIFIZAM ili SELEKTIVIZAM?

Budući da tema nije eksplicitno jasna u Svetome Pismu, što se vidi u činjenici da vjernih ima u sve tri grupe, odluku ćemo ostaviti savjesti svakome od nas, uz molitvu našega neusporedivog Spasitelja i Učitelja Isusa Krista – 'i ne uvedi nas u napast i izbavi nas od zla.'

p. Damir Pintarić