Sin Čovječji je došao da TRAŽI…

Jutros se cijeli zapadni kršćanski svijet sjeća nepobitne povijesne činjenice rođenja Isusa Krista u Betlehemu. Kada bismo napravili anketu i postavili pitanje tko je Isus iz Nazareta, dobili bismo otprilike ovu percepciju. Za jednog prosječnog tradicionalnog, kulturološko-nominalnog kršćanina Isus je ili u jaslicama, ili u Marijinom naručju ili je na križu. On je učitelj, liječnik, dobrotvor. Spasitelj,…                 

Tko je Isus iz Nazareta?

Odmah na početku, u proslovu svoga Evanđelja, apostol Ivan zapisuje tekst koji je vjerojatno privukao najviše teološke pozornosti od svih drugih tekstova, tekst koji se može čuti ovih dana. Tekst koji jasno odgovara na pitanje tko je Isus iz Nazareta.  Evanđelje po Ivanu prvo poglavlje, prva dva stiha:

'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo'.

 

Kao odličan komunikator, apostol Ivan je znao da grčko rimski svijet poznaje i koristi pojam LOGOS, RAZUM, RIJEČ kako bi pokušao definirati, objasniti 'univerzalni razum, univerzalnu neosobnu energiju, silu  po kojoj se sve stvari upravljaju.'  Kao dobar komunikator, apostol Ivan dobro poznaje kontekst grčke misli, ali on za njih i ima drugi tekst. Apostol Ivan razumije grčko-rimski kontekst ali za njih i za nas ima hebrejski tekst. Prvi stih, prve knjige Svetoga Pisma započinje slijedećim riječima;  'Berešit bara Elohim...', 'U početku Bog stvori...'

Tko je Isus iz Nazareta? 

Ivan jasno odgovara: Isus Krist je vječni Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. Ivan jasno odgovara: Isus je Bog!  '…kai Teos en ho Logos' ne možete drugačije prevesti nego 'i Riječ bijaše Bog.' U nastavku, u 14. stihu, Ivan zapisuje stih koji je aktualan jutros, stih koji interpretira Božić, i jasno komunicira da je tu riječ o nečem puno većem od rođenja, da je tu riječ o utjelovljenju, toga se jutros sjećamo. Ivan 1:14:

 

         ‘I Riječ tijelom postala…’

 

‘Riječ je tijelom postala’, Bog je postao čovjekom, Bog je postao poput jednoga od nas. Da bismo Boga mogli spoznati, duhovna emocija je najveća, najjača emocija, On se morao objaviti, i On se objavio kroz sve stvoreno. Stvorenje naprosto viče: ‘Postoji Stvoritelj’. Objavio se kroz savjest, taj unutarnji, tihi, intimni, a toliko prodoran glas u čovjeku. Objavio se kroz Izrael, Zakon proroke,… ali sve nije bilo dovoljno jasno i dovoljno blizu – Bog se utjelovio, postao čovjekom. U ovom istom Ivanovom evanđelju čitamo da je apostol Ivan naslonio glavu na Njegove grudi.

Čovjek ne može upoznati i imati zajedništvo s univerzumom, vječnim razumom. Čovjek ne može upoznati i imati zajedništvo s vječnom energijom. Energija, univerzum, sveopća kozmička sila ne može razumjeti čovjeka, ne može suosjećati s čovjekom, niti čovjeku može obrisati suze.

 

Zašto je Riječ Tijelom postala? Zašto je Bog postao čovjekom? Zašto je Djevica začela i rodila Sina komu su dali ime Jehšua – Isus?

 

U hermenautici, u teološkoj znanosti o proučavanju biblijskog teksta pored pravila konteksta, za razumijevanje teksta ključno je pitanje ZAŠTO.  Zašto je Isus došao? Zašto je Riječ Tijelom postala? Najbolji, najsigurniji odgovor je odgovor samog Isusa Krista koji odgovora ovako. Lk 10:19:

 

         'Da, Sin čovječji je došao da traži …'

 

Ako Bog Biblije netko je, On je Bog koji TRAŽI. Vjerujem da svi toliko poznajemo Pismo da znamo da je nakon čovjekovog pada istraga i potraga odmah započela. Odmah nakon što su prvi ljudi neposlušnošću zavedeni pali, Bog je počeo tražiti, ispitivati i zabrinuto zvati: 'Adame gdje si?'

Naravno da to nije geografsko pitanje. Svaki mobilni operater zna danas gdje smo u svakom trenutku. Bog je točno znao gdje su Adam i Eva locirani, ali On svejedno zove: 'Adame gdje si?'

Da bismo razumjeli dubinu, ozbiljnost, i intimnost ovoga pitanja moramo otići u prvu Knjigu Pisma, u Knjigu Postanka gdje je opisan taj događaj pada i potrage. Čitam za nas Postanak 3:8 nadalje:

 

 'Uto čuju korak Jahve, Boga koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I  SAKRIJU SE čovjek i njegova žena pred Jahvom, Bogom, među stabla u  vrtu.'

 

Studirajući SKRIVANJE, pročitao sam ovih dana da na svim kontinentima, među svim narodima postoji neka verzija dječje igre skrivača; ‘brojim do deset, tri metra oko mene nema, tko se nije skrio…’

SKRIVANJE 

Vidimo to kod male djece. Nitko ih ne uči, ali znaju prekriti oči, zavući se pod dekicu, pod krevet… Može li se Bogu sakriti? ‘Jahve proničeš me svega i poznaješ, ti znadeš kada sjednem ili ustanem. Riječ mi još na jezik nije došla a ti Jahve sve već znadeš.’ Kralj Izraela David shvaća da je to apsolutno nemoguće. ‘Kamo da odem od tebe?’

Jedan poznanik onako u razgovoru odjednom me upitao: ‘Traži li Bog greške u nama da bi nas kaznio?’ Naravno da On ne traži greške, On ih sve zna, pa i one koje smo duboko potisnuli, nismo ih svjesni a stvaraju probleme. Burka, ljutimo se, tonemo a ne znamo zašto?

 

Zašto se čovjek skriva? Zašto je Sin Čovječji došao da traži? Što nam govori tekst?

Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I  sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u  vrtu.  Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu.  On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.«  Nato mu reče: »Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?«  Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Jahve, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.

Zašto se čovjek skriva? Što smo čuli iz teksta?

STRAH  ‘Pobojah se’,

SRAM  ‘Pobojah se jer sam gol’, i 

KRIVNJA ‘Tko ti kaza da si gol? Ti si dakle jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti?’

Krivnja, sram i strah natjerale su Adama u žbunje. Pokrivanje očiju, zavlačenje pod dekicu, zavlačenje pod krevet ili stol, kroz život se razvija i usavršava. Čovjek se vrlo dobro skriva u šutnji. Gotovo je nemoguće probiti. Drugi se skrivaju u pretjeranom govoru. Sreli ste osobu koja govori preko svake mjere jer se boji čuti.

Mnogi se skrivaju iza smisla za humorom pa vrlo vješto sve okrenu na smijeh. Neki se skrivaju u samopravednosti, nemirni čistunci…, neki u inteligenciji. Mnogi se skrivaju u prebacivanju krivnje ‘Žena koju si ti stavio kraj mene’, uvijek je netko drugi ili treći kriv. Skrivanje je moguće i u religioznosti pa i crkvi. Vidite, poštovani slušatelji, naglašavanje duhovnosti je često puta najveća tjelesnost iza koje su skrivene mračne ljudske tajne.

SKRIVANJE! Skrivanje onoga što su  nam učinili. Čovjek koji nije sanirao ranu često puta krvari po ljudima koji mu ništa krivi nisu, a nerijetko po najbližima. SKRIVANJE onoga što su nam učinili, i skrivanje onoga što smo im učinili.

Prvo možda još nekako možemo riješiti, ali kao se riješiti ne subjektivne već objektivne krivnje, srama i straha? SKRIVANJE, POTISKIVANJE, IGNORIRANJE, PREBACIVANJE sigurno nije lijek. A što je lijek?

 

Tko je Isus iz Nazareta?   

'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog … I Riječ tijelom postala…'

 

Zašto Betlehem? Zašto Božić? Zašto je Bog postao čovjekom? 

'Da, Sin čovječji je došao da traži i da spasi što je izgubljeno.'

 

Dietrich Bonhoeffer poznati njemački teolog koji je bio jedan od rijetkih koji su se javno suprotstavili nacizmu i Hitleru,  koji je poznat kao jedan od osnivača ‘ispovjedničke crkve’, odrastao je s ocem koji je bio poznati psihijatar. O skrivanju, potiskivanju, ignoriranju i prebacivanju krivnje zapisao je slijedeće:

 ‘U prisutnosti psihijatra mogu biti bolesnik, u prisutnosti brata kršćanina, mogu biti grešnik.’[1]

 

Naša primarna i najdublja potreba nije razumijevanje, suosjećanje, ohrabrivanje – sve nabrojeno je hvale vrijedno, dobro, potrebno i ima svoje mjesto ali nije na prvome mjestu. Naša najdublja potreba je OPROŠTENJE!

Spasenja, ozdravljenja, zajedništva u skrivanju nema. Spasenje, ozdravljenje, zajedništvo je u OTKRIVANJU, ne lokacije već svojega realnog stanja kojeg Bog jako dobro zna, no unatoč tome On ljubi, traži i zove. Spasenje, ozdravljenje,  zajedništvo je u priznanju.

    ‘Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi'[2], jasno je Pismo.

       

 
    'Da, Sin čovječji je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

p. Damir Pintarić