Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina DA NE POGINE ni jedan....

Vjerujem da je svaki od nas barem jednom čuo riječ Evanđelje. Evanđelje, to evangelion, grčka je novozavjetna riječ koja se prevodi na naš hrvatski jezik kao: Dobra vijest, Radosna vijest, Vesela vijest, Evanđelje. Ohrabrujuće je znati da u svijetu prepunom žalosnih vijesti postoji Radosna vijest, Evanđelje.

Što je Evanđelje?

Kada bismo morali komunicirati Radosnu vijest, evanđelje Isusa Krista u samo petnaest sekundi, najbolji izbor bile bi Isusove riječi zapisane u evanđelju po Ivanu 3:16. Evo te rečenice:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

Odgovarajući na pitanje što je Evanđelje, iz pročitanog teksta u proteklim emisijama ukratko smo odgovorili na tri osnovna novinarska pitanja:

TKO je ljubio?     'Da, Bog je tako ljubio…'  

KOGA je ljubio?  'Da, Bog je tako ljubio svijet…'

KAKO je ljubio?  'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog   sina…'

Danas je pred nama zaključno i najvažnije pitanje, a to je pitanje ZAŠTO?

Zašto je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina? Zašto utjelovljenje? Zašto Betlehem? Zašto Bog postaje čovjekom? Zašto je Bog dao svog jedinorođenog Sina da nakon savršeno, bez greške, proživljenog života bude lažno optužen, montiranim procesom osuđen, ponižen i na kraju sramno razapet na križ Golgote? Zašto križ? Čemu ta brutalnost? Zašto je Isus morao nevin umrijeti, biti položen u hladan i tamni grob, iz kojeg je treći dan uskrsnuo?

U samome tekstu, u sažetku Radosne vijesti, u Ivanu 3:16 nalazimo odgovor:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan, …'

Pogibao je očito moguća. Pogibao je moguća i u kontekstu Božje ljubavi. Uvijek je bilo kao što ima i danas puno iskrenih ljudi, koji ne mogu shvatiti ljudsku pogibao u kontekstu Božje ljubavi.

Spomenut ću zbog vremena samo jedan, možda najpoznatiji primjer. 

Petogodišnji dječak, Friedrich promatrao je svoga oca, luteranskog  pastora, koji je mlad i nedorečen godinu dana umirao u užasnim bolovima. Obilježen tim iskustvom iz djetinjstva, kroz cijeli svoj život, potpisujući se kao Razapeti,  pokušava spojiti, shvatiti, staviti zajedno ljudsku pogibao i Božju ljubav. U ranim tridesetim Friedrich Nietzsche odustaje. Za uskrs odbacuje Pričest, napušta  studij teologije i svećenički  poziv, te se bavi filozofijom i filologijom. Kasnije slijedi Darwina koji mu postaje uzorom te na kraju ustvrđuje: 'Bog je mrtav!'

Kako razumjeti Jobovu pogibao opisanu u Jobovoj knjizi u kontekstu Božje ljubavi? Kako objasniti pogibao opisanu u knjizi Otkrivenja od 6. poglavlja nadalje? Kako razumjeti bol, teškoću, nevolju, pogibao  ako je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje?

Odgovarajući na pitanje što je Evanđelje, odgovarajući na pitanje TKO je KOGA, KAKO i ZAŠTO ljubio mi odgovaramo na pitanja o Božjoj ljubavi.

Kako bismo lakše razumjeli moguću pogibao u kontekstu Božje ljubavi, mi moramo razumjeti kompleksnost Božje ljubavi.  Mi moramo razumjeti da je Božja ljubav: vječna, suverena, neuvjetovana, neograničena i konkretna, ali, također  moramo razumjeti da je Božja ljubav pravedna, sveta i istinita.

Najviše problema u razumijevanju Božje ljubavi, a samim time i ljubavi uopće, dolazi zbog nerazumijevanja i zaboravljanja upravo te istine da je Božja ljubav sveta, pravedna i istinita. Nietzsche i Darwin idejno su snažno utjecali na pogibeljnu povijest XX stoljeća.  Ideje imaju posljedice, razumijevanje Boga i njegove ljubavi ima duboke i dalekosežne posljedice.

Bog nije zatvorenik svoje ljubavi, Bog nije zatvorenik samo jednog svojeg atributa. 'Bog jeste ljubav', piše apostol Ivan (1.Iva 4:8), ali istovremeno i jednako tako 'Bog je svijetlo!' (1.Iva 1:5) Bog je pravedan, svet i istinit. Anđeli, tvrdi nam Pismo, na tronu danonoćno ponavljaju: 'Svet, svet, svet je Jahve nad vojskama.' (Iza 6:3)

Zato što je Bog sveti i pravedni Bog, zato da bi ostao pravedni i sveti Bog  mora kazniti i kaznit će svaki i najmanji grijeh. Bog zbog svoje naravi ne može i neće zaboraviti, niti prijeći prijeko ijednog jedinog grijeha, svaki će kazniti na jednom od tri mjesta: u životu čovjeka, na križu - tu je središte Evanđelja, tu je ta Nada Radosne vijesti  ili će pravda biti zadovoljena u paklu. Da, pogibao, prema Pismu, može biti vječna.

Jonathan Edwards, poznat je u kršćanskom svijetu po sadržaju svojeg propovijedanja i po velikom probuđenju koje se dogodilo u njegovo vrijeme. Pravo, istinsko, masovno probuđenje je moguće i to se u povijesti događalo.  

Jonathan Edwards je propovijedao u vremenu jedne velike društvene sve krize, u kojoj su ljudi otišli tako daleko da im se istina Evanđelja činila zastarjela i nestvarna. To ne može biti istina. Jonathan Edwards je u kontekstu Božje ljubavi prema čovjeku, istovremeno i uravnoteženo govorio o Božjoj pravednosti i svetosti, te najozbiljnije upozoravao na moguću vječnu pogibao. 

Kada su ga novinari prozvali zbog sadizma, Jonathan je kratko i iskreno odgovorio:  'Ja bi bio najveći sadist kada bi vjerovao da pakao postoji a o tome bi šutio.'

Božja ljubav je vječna, suverena i nelimitirana. Ona proizlazi iz Božje biti, Bog jeste ljubav i zato Bog ne šuti već po Evanđelju govori:  'Da, Bog je tak ljubio svijet...'  Bog ljubi koga nitko ne ljubi i On ljubi kada nitko ne ljubi.

Božja ljubav je očigledna i konkretna.  Bog ljubi do te mjere da je dao, ponudio svoju ljubav s križa svakom čovjeku. Križ jasno dokazuje da je Bog za čovjeka a ne protiv čovjeka. Križ otkriva Božju svetost i pravednost, križ otkriva Božju ljubav, križ otkriva kako daleko Bog ide za čovjekom - do samoga kraja. 

Tu na križu susrele su se, rukovale i pomirile Božja pravda i Božja ljubav. On umjesto nas! On pravedan za nas nepravedne da pravda bude zadovoljena. Pitanje pravde, poštovani slušatelji, je ozbiljno pitanje i Evanđelje, Radosna vijest je prije svega pravno pitanje.

Za kraj, kako prihvatiti ponuđenu Božju ljubav? Kako ne poginuti? Kako izbjeći pravednu i zasluženu kaznu? Odgovor je ponovno u tekstu Ivana 3:16:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, ...'

VJERA, osobna, iskrena vjera u Evanđelje Isusa Krista čovjeka opravdava. Samo vjera, samo milost, samo Krist - jasno je samo Pismo. To je Radosna vijest, svetopisamsko Evanđelje!  Krist je savršenim životom  pribavio potrebni plus,  jer je grijeh i ono što smo morali činiti a nismo učinili. Krist je savršenom žrtvom i uskrsnućem pokrio veliki minus, ono što smo učinili a nismo smjeli učiniti.  

Božji pravedni sud ne može i neće zadovoljiti ništa manje od savršenog života, savršene žrtve i uskrsnuća  Njegova jedinorođenog Sina, i zato je

'Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'  

Milost s vama i do slušanja.

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

© 2003-2024. Sva prava pridržana.