Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Bog je ljubav! 3.dio

Poruka je emitirana: 29.1.2017.

Bog je ljubav! Kako je Bog ljubio svijet?

 

U svijetu koji je prepun žalosnih vijesti, treba jasno reći, naglašavati i ponavljati da postoji i Radosna vijest, postoji Dobra vijest, postoji Evanđelje Isusa Krista. Kada bismo morali reći, komunicirati evanđelje Isusa Krista u samo petnaest sekundi, najbolji izbor bile bi Isusove riječi zapisane u evanđelju po Ivanu 3:16. Evo tog stiha, evo te rečenice:        

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

 

Iz pročitanog stiha, govoreći o Božjoj ljubavi, u proteklim emisijama odgovorili smo na dva osnovna novinarska pitanja. Prvo pitanje bilo je:

 

1.     TKO je ljubio?    'Da, Bog je tako ljubio…'

Evanđelje Isusa Krista započinje s Bogom. Bog je subjekt Evanđelja. Ljubav nije nešto pored Boga, nešto što Bog ima ili nema, ima više ili manje… Bog je ljubav. Ljubav je dio Njegove naravi, dio Njegove biti i zato Bog ljubi… 'ne može se odreći samoga sebe.'   Tko je ljubio?   'Da Bog je tako ljubio…!'

Drugo pitanje glasilo je:

 

      2. KOGA je ljubio?      'Da, Bog je tako ljubio svijet…'

Ivan za svijet koristi grčku riječ 'kosmos' kako bi jasno naglasio da je Božja ljubav nelimitirana, da Bog ljubi svakog čovjeka, odnosno, da ne postoji čovjek kojeg Bog ne ljubi. Nitko se nije uzdigao previsoko, nitko nije pao prenisko, nitko nije otišao prelijevo i nitko nije otišao predesno. Nitko nije otišao predaleko. Nitko nije van, izvan dometa Božje ljubavi. Bog ljubi kada nitko ne ljubi i Bog ljubi koga nitko ne ljubi.

 

Odgovarajući na prva dva osnovna pitanja, tko i koga je ljubio, rekli smo da je Božja ljubav: VJEČNA, NEUVJETOVANA, SUVERENA I NELIMITIRANA.

Danas je pred nama treće pitanje:

 

3. KAKO je ljubio?              

         'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…'

 

Središnja osoba svetopisamskog, biblijskog, kanonskog Evanđelja je uvijek, samo i isključivo jedna te ista osoba, osoba Isusa Krista, koji je jasno rekao: 'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.'

Bilo da čitate Evanđelje po Mateju, Marku, Luki ili Ivanu jasno zaključujete - središnja osoba Evanđelja je Isus Krist, a središnji događaji su raspeće i uskrsnuće.

 

Nerazumijevanje raspeća, nerazumijevanje križa, tog jednog od dva središnja događaja Evanđelja  je nevjerojatan fenomen. Moguće je cijeli svoj život tražeći rješenja za svoj život, prolaziti pokraj mnogobrojnih križeva koji se nalaze na vrhovima planina, na nenaseljenim otocima, crkvama, trgovima, raskršćima putova, poljima, grobljima, zidovima ureda, retrovizorima automobila i ne znam ja gdje sve ne. Moguće je  cijeli svoj život promatrati križ,  još više, moguće je cijeli svoj život nositi križić oko vrata a nikada ne shvatiti križ.

 

Taj fenomen ,'biti blizu a biti tako daleko', nalazimo već na stranicama Novoga Zavjeta. Juda, svećenici, Izraelci, Pilat, Herod, Cirenac, prolaznici, razbojnik i rimski vojnici bili su tako blizu a bili su tako daleko. Promatrali su cijeli križni put i samo raspeće, a da pritom nisu razumjeli TKO i ZAŠTO umire jednom takvom brutalnom smrću na križu Golgote.

 

Sjećam se ljudskih reakcija kada je svojevremeno bio prikazivan film 'Pasija'. Film je prilično zorno odgovorio na pitanje KAKO je Isus umro, ali nije jasno odgovorio na pitanje ZAŠTO je Isus umro? Ljudi su u šoku izlazili iz kino dvorana i pitali: čemu ta brutalnost, čemu bičevanje, razapinjanje, čemu smrt? Zar nije postojao neki humaniji način?

 

Koliko je razapinjanje bilo brutalno govori Rimski zakon koji je zabranjivao razapinjanje rimskog građanina. Rimski građanin mogao je biti razapet jedino i samo zbog veleizdaje. U rimskom Senatu, u raspravi o razapinjanju rimskog građanina, Ciceron je rekao slijedeće, navod:

'Raspeće je najokrutnija i najodvratnija kazna ... svezati rimskog državljanina je kriminal, bičevati ga je odvratnost, ubiti ga, razapeti ga? Što? Nema prikladne riječi kojom bi se opisalo takvo užasno djelo.'  (Cicero, Against Verres II.v.64, para.165)

 

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…'

 

U jednom viđenju, 700 godina prije samog raspeća, starozavjetni prorok Izaija vidio je Golgotu i taj središnji događaj Evanđelja. Evo kako Izaija opisuje Golgotu. Čitam za nas iz knjige proroka Izaije 52. poglavlje:

         'Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit i proslavit!

Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti i poškropiti narode'. Iz 52:12-16

Golgota je malo brdo izvan Jeruzalema na vrlo prometnom putu prema Damasku. Dolje na zemlji, rimski vojnici  prvo su Isusa prikovali na križ. Nakon što su ga raspeli i čavlima pričvrstili, na križ su privezali tri užeta. Jedno uže na središnji dio križa, a ostala dva užeta na krakove križa. Nakon toga vojnici su polako i oprezno PODIGLI KRIŽ.

 

Isus je na križu ostao visjeti oko 6 sati. Nakon utvrđivanja i potvrđivanja fizičke smrti, Isus je skinut sa križa i stavljen u grob iz kojeg je treći dan uskrsnuo. Isus nije ostao na križu, Isus nije ostao u grobu, Isus je uskrsnuo, Isus je živ!

Uskrsnuće je kao i raspeće temeljni događaj Evanđelja Isusa Krista.

Jedino kad je križ prazan ljudsko srce može biti smireno! Jedino kad je križ prazan ljudsko srce može biti puno!

Bez uskrsnuća, bez praznog križa, Evanđelje je nepotpuno, nedorečeno, neshvatljivo, nema pravog zaključka.

 

Slušajući sve ovo možda se još uvijek pitate: ZAŠTO ta brutalnost, ZAŠTO bičevanje, razapinjanje, škropljenje krvi, ZAŠTO smrt i uskrsnuće?

Zašto Bog, vječni stvoritelj i svedržitelj svega vidljivoga i nevidljivoga, iznakažen umire na križu Golgote, biva stavljen u hladan i tamni grob iz kojeg treći dan ustaje?

 

Božja ljubav je vječna, neuvjetovana, suverena, nelimitirana, konkretna ali Božja ljubav je i pravedna i sveta. Radosna vijest govori o Božjoj ljubavi, ali Radosna vijest govori i o Božjoj svetosti i pravednosti.

 

Evanđelje Isusa Krista govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku, ali, govori i o snazi i destrukciji grijeha. Grijeh je, poštovani slušatelji,  puno opasniji nego što se to danas čini i govori. Grijeh je monstrum! Njegove posljedice su smrtonosne i vječne. Upravo zato, sam Isus Krist u svijetu koji je prepun žalosnih vijesti poziva na vjeru u Dobru, Radosnu vijest, Evanđelje:

 

'Kao što je Mojsije podignuo zmiju u pustinji, tako mora biti PODIGNUT Sin čovječji, da svatko tko vjeruje u Njega ima život vječni. Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

 

 

mr.sc. Damir Pintarić

© 2003.-2017. Sva prava pridržana.