Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: A mi smo se nadali!

Poruka je emitirana: 16.4.2017.

A mi smo se nadali!

'U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile. Nađoše kamen odmaknut od groba. Uđoše ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene, najedanput im pristupiše dva čovjeka u blistavu odijelu. Njih spopade strah te oboriše pogled na zemlju, a oni im rekoše: ‘Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!’ I one se sjetiše njegovih riječi....  Kad se vratiše od groba, javiše to sve Jedanaestorici i svima ostalima. Ovima se te riječi učiniše kao izmišljotina. I nisu im vjerovali.'   Lk 24:1-11 

 

Poštovani slušatelji Radija 1, dobro vam ovo posebno uskršnje jutro i dobro došli u emisiju Sola gratia ili Samo milost.

 

Nevjera na prvo uskršnje jutro, kako smo čuli iz Evanđelja po Luki 24.poglavlja. Jedanaestorica i prvi učenici nisu vjerovali prvoj Vijesti o praznom grobu, na prvi Uskrs. Apostoli i prvi učenici na vijest o praznome grobu reagirali su ljudski, nevjerom koja se manifestirala:

 

1. ZBUNJENOŠĆU I NERAZUMIJEVANJEM

 

Prvi učenici, nakon tri i pol godine učenja i života, hoda s Gospodinom, bili su zbunjeni jer nisu razumjeli zašto, zbog čega jedna takva brutalna smrt nakon jednog takvog  trijumfalnog života. Razumjeli su da je Isus bio silan prorok riječju i djelom, ali nisu razumjeli zašto je Isus NEVIN bio IZDAN, OSTAVLJEN, ZANIJEKAN, PONIŽEN, OPTUŽEN, OSUĐEN, RAZAPET i POKOPAN.  Nedostajao im je zaključak, smisao,  poanta svega jer su zaboravili ono najvažnije.

 

Bez uskrsnuća život, riječi, djela nemaju pravovaljani, zadovoljavajući zaključak.  Kako unijeti smisao u nešto što na kraju završava tako besmisleno?

 

Radeći domaću zadaću sa svojim najmlađim djetetom, objašnjavajući mu razliku između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, shvatio sam da je to nemoguće bez vječnosti. Tko će opravdati našu prošlost, tko će nam dati smisao i snagu za sadašnjost, tko će nam dati nadu za budućnost i vječnost ako je smrt kraj?

Pored NERAZUMIJEVANJA, ZBUNJENOSTI I BESMISLA

 

2. BEZNAĐE je posljedica i pokazatelj nevjere koju nalazimo na prvi Uskrs kod prvih učenika.

Zbunjeni, razočarani, izfrustrirani, beznadni, očajni učenici napuštaju Jeruzalem nakon tri godine slijeđenja Isusa Krista. Smrt voljene, bliske osobe je prvorazredna trauma. Putem za Emaus raspravljaju o najvažnijim događanjima u Jeruzalemu koje ne razumiju do kraja. Nedostaje im zaključak, poveznica, sve skupa nema im smisla.

 

Evanđelist Luka izvještava nas da im se u toj šetnji, raspravi, debati pridružio sam uskrsli Gospodin, a da je njihovim očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju.

 

Iznoseći svoje frustracije,  učenici su u jednom trenutku priznali svoje beznađe: 'A mi smo se nadali!' (Lk 24:21)

 

Netko je dobro primijetio 'da je realist bivši optimist, a da je pesimist bivši realist.'  Nekako kad je čovjek mlad on je pun optimizma i nade. Sa vremenom postaje realist, da bi na kraju postao pesimist. Nekako je činjenica da čovjek u kasnim godinama teško nalazi hrabrosti za ponovnu nadu, jer se toliko puta obeshrabrio i razočarao. Čovjek je kroz život svjedok i sudionik mnogih društveno političkih, religiozno crkvenih, obiteljskih i osobnih razočaranja. Kroz život čovjek shvati da nada umire zadnja ali umire.

 

Danas je u društvu i to ne u maloj mjeri prisutan  DEFETIZAM.  Pojam defetizam dolazi od francuske riječi koja u osnovi znači PORAZ. Evo definicije defetizma:


nepovjerenje u svoje snage, sumnja u pobjedu ili uspjeh, odricanje od aktivnosti iz     straha od poraza; malodušnost, beznađe - '... a mi smo se  nadali!'


 

Zašto beznađe, nerazumijevanje, zbunjenost, besmisao, strah i nevjera na prvi Uskrs?  Samo u Evanđelju po Luki Isus je svojim učenicima tri puta jasno navijestio, najavio svoje uhićenje, raspeće i uskrsnuće, no oni su to jednostavno zaboravili.

'Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji: ‘Treba da Sin  Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!’

 

Na prvi uskrs, na putu za Emaus, zbunjenim, izfrustriranim, obeshrabrenim i beznadnim učenicima približio se uskrsli Isus. Njihovim očima bi uskraćeno da ga prepoznaju jer fizički izgled nije bitan, bitna su Pisma.  

 

         'I poče od Mojsija, te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega        odnosilo u svim Pismima.' (Lk 24:27)

Saducejima koji nisu vjerovali u nadnaravno, u čuda, u uskrsnuće, sam Isus Krist je jasno rekao:

         'Vi ste u zabludi jer ne poznajete ni Pisma, ni moći Božje!' (Mat ??)

 

Nevjera, nerazumijevanje, zbunjenost, besmisao, strah od smrti, beznađe, zablude sve su to posljedice nepoznavanja Pisma, sve su to pokazatelji da je tradicija zamijenila i istisnula Riječ.

 

ZA ZAKLJUČAK, tko je maknuo kamen?

 

Evanđelist Matej bilježi detalj o tome kako je vijest o nestanku tijela brzo stigla do židovskih svećeničkih glavara, koji su imali hitan sastanak na kojem su dogovorili podmićivanje rimskih stražara, koji će za uzvrat tvrditi da je netko ukrao tijelo dok su oni spavali. Ta priča bila je raširena  među Židovima do vremena kada je Matej pisao svoje Evanđelje, a prisutna je i danas.

 

Tko je maknuo kamen? Gdje je Isusovo tijelo?

 

Da je tijelo ukradeno i premješteno, Židovi bi tijelo pronašli i zaustavili kasnije širenje kršćanstva.  Mossad bi to riješio. Uskrsnućem Isusa Krista počinje njihov kraj, njihova stand by pozicija za 2000 godina. 

 

Nakon praznoga groba kršćanstvo se počelo nezaustavljivo širiti, a Židovi su nemilosrdnim progonstvom to širenje pokušali zaustaviti. O tome čitamo u Djelima apostolskim i u povijesnim izvorima. Za Židove bi bilo puno elegantnije da su ukradeno mrtvo tijelo s natpisom 'Kralj Židova!', jednostavno izložili u Hramu. Sjetimo se, oni su prema plasiranoj verziji angažirali rimske vojnike da ukradu i sakriju tijelo.

 

Rimljani su kao i Židovi strahovito progonili kršćane koji su u mnogobožačkom rimskom carstvu propovijedali JEDNOGA BOGA i JEDNOGA POSREDNIKA Isusa Krista. Znamo da je  6 000 000 kršćana ubijeno do Milanskog edikta, 313. godine. Za Rimljane bi bilo puno jednostavnije pokazati i dokazati da je križ zadnji događaj. Da je na križu sve završilo. Tko bi živio i išao u smrt  za svog mrtvog Spasitelja?  Rimljani bi pronašli tijelo da je od židovskog vrha naručena priča rimskih vojnika istinita.

 

Da je tijelo stvarno bilo ukradeno i sakriveno Izraelske tajne službe, rimske tajne službe, Lenjinova 'ČEKA' ili Staljinov 'KGB', Njemački 'STASI' i mnogi drugi  pronašli bi tijelo i diskreditirali Crkvu i njezinu glavnu poruku.

 

Crkva je još uvijek tu i jutros na svim kontinentima, na svim jezicima propovijeda smisleni zaključak, smislenu poantu, Vječnu Nadu - za vjerne najbolje tek dolazi. Smrt je početak a ne kraj!

 

Jutros, dok neki još uvijek tragaju za mrtvim tijelom, milijuni ljudi štuju Uskrslog, živog Spasitelja i Gospodina. Tako dugo, poštovani slušatelji, dok se tijelo ne pronađe osoba se ne može proglasiti mrtvom, eventualno nestalom. Potraga traje!

 

Moja je želja i molitva da Ga, ako još niste, pronađete. On nije daleko, sasvim je blizu i čuje sva vaša pitanja, nerazumijevanja, frustracije i strahove. Potražite ga u Pismima. Svako dobro od Dobroga i obilje osobnog, obiteljskog i društvenog mira i blagoslova.

 ‘Zašto tražite živoga među mrtvima?  On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da uskrsne treći dan!’

 

mr.sc Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2017. Sva prva pridržana.