Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Reformacija - SOLA SCRIPTURA

Poruka je emitirana: 18.10.2020.

Reformacija - SOLA SCRIPTURA

Nalazimo se u mjesecu listopadu, mjesecu u kojem se sjećamo najvećeg i  najutjecajnijeg povijesnog događaja u Europi, sjećamo se REFORMACIJE.

Kada je 31.10.1517. godine na vrata crkve u Wittenbergu zabio 95 teza protiv prodavanja oproštajnica od grijeha od strane Rimokatoličke crkve,

dr. Martin Luther nije ni slutio kakve će posljedice izazvati njegov pokušaj   obnove, reformacije, povratka crkve na biblijske temelje. Nakon  Reformacije u Europi doista više ništa nije bilo isto.  Isto tako, nakon Reformacije, ni u crkvi više nije ništa bilo isto. Crkva se, moramo reći nažalost, podijelila na Rimokatoličku i Protestantsku crkvu.

 Vjerujem da će vam ova emisija pomoći, kako u razumijevanju  same Reformacije, tako i  u razumijevanju te temeljne razlike između kršćanskih crkava, a to je razlika u autoritetu vjere.

Kada je bio pozvan da brani svoje teze, svoje stavove, svoja pisanja na državni Sabor u Worms, Martin Luther je ispred samog kralja Karla V, ispred 30 biskupa, 200 plemića, 28 vojvoda te 11 grofova, na pitanje da li je spreman opozvati svoja pisanja, jasno odgovorio:

 

'Ako me se ne pobijedi uz pomoć svjedočanstva Svetog pisma ili očitim razumskim razlozima – jer ne vjerujem isključivo ni papi ni koncilima, budući da je izvjesno da su često griješili i proturječili sebi samima – uvjeren sam u mjesta iz Svetog pisma koja sam naveo. Moja je savjest okovana Riječju Božjom. Tu stojim i ne mogu se maknuti. Neka mi Bog pomogne'.     H. Bainton, 1950, Here I Stand, Mentor Books, USA./ B. Lohse, 2006, Martin Luther, Matija Vlačić Ilirik, Zagreb.

 

Danas kada, sjećajući se Reformacije, govorimo o temeljnoj točki Reformacije, a to je; Sola Scriptura ili Samo Pismo, Samo Biblija, treba jasno reći da Rimokatolička crkva ima i uvijek je kroz svoju povijest imala vrlo visoko mišljenje i stav o Bibliji ili Svetome Pismu.  Rimokatolička crkva je službeno uvijek smatrala, vjerovala i podržavala tezu da je Biblija pouzdano, inspirirano i nepogrešivo Sveto Pismo.

Bilo da proučavamo crkvene oce, bilo da proučavamo Nikejski sabor, I. Vatikanski sabor, II. Vatikanski sabor, vidimo jasan i nepromjenjiv stav RKC prema Svetome Pismu; ono je inspirirano, nepromjenjivo, nepogrešivo i pouzdano.

Slušajmo npr. što govori posljednji, II. Vatikanski sabor, održan u nama najbližim 60-tim godinama prošlog stoljeća:

        

'Sve od Boga objavljeno, što nam se u Svetom pismu slovom čuva i daje, pismeno je utvrđeno dahom Duha Svetog. Jer, knjige i Starog i Novog Zavjeta u cjelini, sa svim njihovim dijelovima, sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjere drži svetima i kanonskima zato što – po nadahnuću Duha Svetoga napisane imaju Boga za auktora i kao takve su samoj Crkvi predane. A pri sastavljanju svetih knjiga Bog je izabrao ljude koje je, u djelatnosti njihovih sposobnosti i moći upotrijebio, da njegovim djelovanjem u njima i po njima kao pravi auktori pismeno predaju sve ono i samo ono što on hoće. Budući da sve ono, dakle, što nadahnuti pisci ili hagiografi izjavljuju valja držati izjavljenim od Duha Svetoga, mora se dosljedno ispovijedati da knjige čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju istinu koju htjede Bog da radi našeg spasenja bude zapisana u Svetome pismu.

Drugi Vatikanski koncil, KS 1986, III glava 11, str 401.

 

Možda se slušajući ovo pitate: 'Pa u čemu je onda razlika?'

 

Biblija je, istina, samo jedna i ja svake nedjelje propovijedam iz Svetoga Pisma koje je zajedno izdala zagrebačka  Kršćanska Sadašnjost i Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Ako je Biblija jedna, zašto postoji više  crkava? Ako je Sveto pismo jedno, zašto se ekumenizam uvijek zaustavi na jednoj površnoj, političkoj razini i nikada se ne spusti do ozbiljnih teoloških krugova? Kakva je razlika između Rimokatoličke i Protestantske crkve u koju povijesno govoreći spadaju i crkve Reformacijske baštine ?Razlika među Rimokatoličke crkve i Protestantske crkve je u autoritetu vjere.

Autoritet u Protestantskoj crkvi i u većini crkava Reformacijske baštine je 'SOLA SCRIPTURA' ili 'SAMO PISMO' odnosno 'SAMO BIBLIJA.'

Autoritet u Rimokatoličkoj crkvi je SVETO PISMO ili BIBLIJA ali ne samo Sveto Pismo. Rimokatolička crkva ima dva izvora: Bibliju i Tradiciju. Tamo gdje je Rimokatolička crkva na Pismu, tamo se slažemo, a tamo gdje je na Tradiciji tamo dolazi do razilaženja kao npr. nepogrešivost pape, nauka o Mariji, čistilište, pitanja oko sakralne umjetnosti odnosno pitanje kipova, slika… itd. Da bismo jednostavno odgovorili na ovo kompleksno pitanje moramo se vratiti u vrijeme prije Reformacije. U vrijeme prije i u vrijeme same Reformacije, nastala je ozbiljna  kriza autoriteta u Crkvi. Teolozi, unutar tada jedne Crkve, bili su podijeljeni oko pitanja autoriteta.

Da li je autoritet u crkvi papa, crkveni sabor ili su autoritet crkve crkveni oci? Na kraju 13. stoljeća bila su prisutna dvojica papa. Crkveni sabor u Pizi, na početku 14. stoljeća pokušao je riješiti tu nezgodnu situaciju, no,  kao rezultat tog pokušaja bio je - tri pape. Kojem autoritetu se podrediti kada je kontradikcija očita? Papi, crkvenim ocima ili koncilu? 

Upravo u tom vremenu, u vremenu  jedne ozbiljne i stvarne krize autoriteta, pojavljuje se augustinac dr. Martin Luther, kao i ostali teolozi s glavnom tezom Reformacije; 'SOLA SCRIPTURA' ili 'SAMO PISMO.' Treba jasno reći, da kada su reformatori rekli 'SOLA SCRIPTURA' ili 'SAMO PISMO', oni time nisu mislili da je Samo Pismo jedini autoritet u crkvi, već da je Samo Pismo Vrhovni autoritet u crkvi, te da se svaki drugi autoritet mora provjeriti  i podrediti Vrhovnom autoritetu a to je Biblija ili Sveto Pismo, ono je 'omnis primata.'

Za reformatore je bilo i danas je, potpuno neprihvatljivo staviti u istu razinu Sveto Pismo s učenjem crkvenih otaca i crkvenih sabora. Za njih je bilo i danas je,  potpuno neprihvatljivo izjednačiti Božji izvor s ljudskim izvorom, Božji autoritet s ljudskim autoritetom. Povijesno gledano, pravo i službeno razdvajanje nije se dogodilo 1517. u  Witthenbergu,  ili kasnije u Regensburgu, Augsburgu ili Wormsu, to su sve bili pokušaji povrataka Crkve na Sveto Pismo, već je pravo razdvajanje nastupilo kasnije, poslije Reformacije – na saboru u Tridenti.

Tridentski koncil, koji je održan od 1545. do 1563., službeno je u Rimokatoličkoj crkvi izjednačio autoritet Svetoga Pisma i Tradicije, 'koje zajedno treba prihvatiti s istim strahopoštovanjem',  te je na taj način odvajajući se od Pisma, moramo reći nažalost, odvojio i razdijelio crkvu.  Temeljna razlika između spomenutih crkava je u autoritetu vjere. Iz te temeljne razlike proizlazi  i ona najvažnija, praktična razlika, tamo gdje je ulog najveći, a to je: OPRAVDANJE odnosno SPASENJE ČOVJEKA. Problem prodaje oprosta grijeha od strane Crkve, ne bi bio toliko ozbiljan problem da on ne iskrivljava i ne napada samo bit, samu srž Evanđelja Isusa Krista a to je milost, nezaslužena milost Božja.

'Ekonomija spasenja' ne bi bila toliko veliki problem da ne proturječi savršenom životu, savršenoj žrtvi, smrti i uskrsnuću savršenog Isusa Krista. 'On je, uistinu, jednim jedinim prinosom zauvijek učinio savršenima one koje posvećuje' (Heb 10:14), tvrdi Sveto Pismo. Po pitanju opravdanja Biblija je jasna i tu se ne može govoriti o drugačijoj interpretaciji.

Prema Samo Pismu, opravdanje pred pravednim i svetim Bogom ne nalazi se  u sakramentima, dobrim  djelima, čistilištu,  u oproštanjicama, u misama zadušnicama. Opravdanje, odnosno spasenje pred svetim i pravednim Bogom nalazi se u duboko osobnoj, doživljenoj i iskrenoj vjeri srca u 'Samo Krista', po 'Samo Milosti' Božjoj, jasno je 'Samo Pismo'.

Prema Samo Pismu, spasenje nije u onome što mi činimo, već je spasenje u onome što je On učinio, jedanput zauvijek za nas; savršenim životom, savršenom žrtvom, smrću i uskrsnućem. To je Dobra Vijest, Radosna Vijest, Evanđelje Isusa Krista za koje apostol Pavao kaže:

 

'da se ne stidi Evanđelja jer je ono sila Božja za spasenje svakom koji vjeruje (Rimljanima 1:16-17). 

 

 

mr.sc. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

©2020. Sva prava pridržana.