SPAVAJ MIRNO, BOG JE BUDAN!

Nalazimo se na početku mjeseca rujna i godišnji odmori se polako privode kraju. Godišnji odmor je posebna milostBožja kada možemo tjedan, dva odmarati na jedan poseban način, možda negdje otići, promijeniti sredinu, no, godišnji prolaze i mi s vraćamo u žrvanj životnih
obaveza.  Nerijetko se događa da ljudi s odmora dođu umorniji nego su na odmor otišli. Jedan od razloga zašto se to događa je premalo sna. Spavanje, san je nešto što u posljednje vrijeme znanost intenzivno proučava jer shvaća da je san vitalno bitan za čovjeka.

Znanstvene studije pokazuju da nedostatak sna usporava naše razmišljanje, kompromitira naše prosudbe, otežava učenje i pamćenje, te znatno povećava rizik od depresije i anksioznosti. U jednom istraživanju koje je provelo sveučilište u sjevernom Teksasu pokazalo se
da ljudi s poremećajem spavanja imaju gotovo 10 puta veću vjerojatnost da će patiti od kliničke depresije od onih koji imaju dobar san.

Nedostatak kvalitetnog sna nije povezan samo s mentalno emotivnim djelom čovjeka nego i s fizičkim. Samo tjedan dana spavanja  manje od šest sati u nizu, rezultira oštećenjem sedam stotina gena. Kada spavamo, pojednostavljeno rečeno, mozak se čisti, detoksizira i daje naredbe za detoksizaciju cijeloga tijela. Ako kronično uskraćujemo san mi znatno povećavamo rizik od infekcije, moždanog udara, raka, visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti
i neplodnosti.  Na kraju svi jako dobro znamo da 'kad si nenaspavan nisi svoj.'

Poremećaji sna mogu biti organske i neorganske prirode, naravno da mi govorimo o neorganskim, duhovnim razlozima koji mogu poremetiti ili poboljšati san. Biblija puno govori o spavanju, jer je san veliki dio ljudskog života. Osam sati radimo, osam sati odlučujemo što ćemo raditi, a osam sati spavamo. Čovjek koji je preživio 80 godina proveo je u krevetu više od 26 godina. Evo tematskog pitanja za danas:

ZAŠTO MORAMO SPAVATI? ZAŠTO MORAMO NA VRIJEME IĆI U KREVET?

Prvi i osnovni razlog je taj što  MI NISMO BOG!

Reformirani teolog i pastor John Piper objasnio je to ovako:

"Spavanje je svakodnevni Božji podsjetnik da nismo Bog. Svakodnevno Bog nas šalje u krevet kao bolesnike. Bolest je kronično pogrešna misao kako imamo kontrolu i kako bez nas ne ide. Da bi nas izliječio od ove bolesti, Bog nas svake večeri pretvara u bespomoćne vreće pijeska.'' 

Znanost danas puno zna o spavanju, ali što više otkriva to više shvaća da malo zna. Gdje smo zapravo mi i što se s nama događa kada spavamo, gdje smo i što se s nama događa kada u snu prolazimo kroz pet faza spavanja, nije do kraja jasno. Čovjek kada spava ne zna ni gdje je, ni što je s njime, da li će se i gdje probuditi.

Neophodan san je osvješćujući i on nas stavlja u realne okvire u kojima nam je jasno da je konačno planiranje i kontrola iluzija. Kad čovjek misli da je jako važan, da je nezamjenljiv, da bez njega ne ide, mora se sjetiti da i naša predsjednica, i naš premijer, i predsjednik Amerike Donald Trump, i predsjednik Rusije Vladimir Putin, i premijerka Njemačke Angela Merkel, svaku večer idu spavati. Bog nam, vidite, i kroz san govori tko mi jesmo, a tko mi nismo.

Neophodan san je, dakle, osvješćujući i on je ponižavajući. Dobar i simpatičan primjer su mala djeca koja se bore sa snom. Ne žele zaspati, žele biti budni da im nešto ne promakne, ali na kraju zaspu na raznoraznim mjestima i u razno raznim položajima. Malo veća djeca često pitaju roditelje: 'Zašto moram ići spavati tako rano? Mogu ostati još malo?' Vozači prvo uzmu Red Bull, onda puste glasnu glazbu, pa otvaraju prozore… da bi na kraju ipak skrenuli na odmorište i odspavali nekoliko sati zbog vlastite i tuđe sigurnosti. Na kraju svi se mi ponekad borimo i predamo snu.

ZAŠTO MORAMO SPAVATI?  Zato jer mi nismo Bog!

Državnik, kralj Izraela David, iako je imao puno toga nad sobom, imao je dobar i kvalitetan san kojeg u 4., večernjem Psalmu opisuje ovako:

'Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve daješ miran počinak.' (Ps 4:9)

Kralj David je mogao mirno spavati jer je znao da je njegov Bog budan, da Bog nikada ne spava. O tome je zapisao u 121. Psalmu: 

‘K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov.’    (Ps 121:1-4)  

ZAŠTO MORAMO SPAVATI? ZAŠTO MORAMO NA VRIJEME IĆI U KREVET?

Zato jer MI NISMO BOG, odnosno, zato jer SMO SAMO LJUDI.

'Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama i mi  smo promatrali Njegovu slavu' (Iv 1:14), zapisao je apostol Ivan u uvodu Evanđelja. Mi još uvijek promatramo Njegovu slavu, njegov život i učimo od Onoga koji je 'put, istina i život' (Iv 14:6). Ne samo svaka riječ, svaka gesta, svaki korak Isusa Krista dragocjeno je učenje.

Onaj koji je istobitan i istovječan s Bogom Ocem i Bogom Duhom Svetim, potpuni Bog i potpuni čovjek je spavao svaki dan. Ponekad je svjesno žrtvovao svoj san za dobro drugih, kao na primjer u Getcemanskom vrtu, gdje učimo da noć može imati čudnu moć (Mat 26:36-46). Isus Krist bio je prašnjav, gladan, žedan, umoran, Onaj koji se takođerborio sa snom. Naš Primjer, Putokaz kojeg slijedimo spavao je svaki dan, ponekad je
žrtvovao san za dobro drugih, a ponekad se borio sa snom i izgubio. O tome za nas čitam u Markovom Evanđelju. Marko 4:35-40:

Uvečer istoga dana reče im: ''Prijeđimo na drugu obalu!'' Oni otpustiše  narod i povezoše Isusa onako kako tu bijaše, u lađici. Pratile su ga i druge lađice. Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i SPAVAŠE NA JASTUKU. Tada ga probude i reknu mu: ''Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?'' On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ''Utišaj se! Umukni! Vjetar prestade i nastade velika tišina. A njima reče: ''Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?''

Kako imati miran san u svijetu koji je prepun kronično neispavanih ljudi? Kako imati miran san u oluji života, koja se iznenada i ponovno pojavljuje?

Mi nismo Bog, mi smo samo ljudi! Nismo mi toliko snažni i važni kao što mislimo. Bez svakoga ide. Krajnje planiranje i kontroliranje je iluzija. Mi možemo planirati ali samo olovkom jer smo svjesni da Onaj kojemu se i vjetrovi i more pokoravaju ima gumicu. Vidite, realnost nas uvodi u poniznost a Bog je najveća realnost.

Kako mirno spavati usred oluje? Realnost odnosno poniznost i vjera! Ne vjera da Bog postoji. Biblija govori da i 'đavoli vjeruju i dršću  (Jak 2:19). Vjera da Bog postoji i da suvereno vlada. Jedno je vjerovati u Boga, a drugo je vjerovati Bogu, pouzdati se u Boga. Pouzdati se u Onoga koji ne samo da suvereno vlada, već i ljubi čovjeka do mjere da je poslao, dao svoga Jedinorođenog Sina razapeti na križ Golgote zbog čovjekovog grijeha i njegovog spasenja.

Isus nije ostao na križu, Isus nije ostao u grobu. On je slavno uskrsnuo, uzašao i sjeo Ocu s desne strane i još uvijek poručuje: 'Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?' 

Spavaj mirno Bog je budan!