Članci

(Po)štovanje Marije

Marija iz Pisma // Marija iz Tradicije

Što evanđeoski kršćani vjeruju o Mariji? Je li istina da se oni ne mole Mariji i ne štuju Mariju? Odakle tolika razlika na području Mariologije između kršćanskih crkava?

Kako bismo valjano odgovorili na ova pitanja, vrlo je važno odgovoriti na pitanje autoriteta vjere. Kod Rimokatoličke crkve autoritet vjere je Crkva sama, odnosno autoritet vjere kod Rimokatoličke crkve je tzv. crkveno Učiteljstvo ili živi magisterij, koji uključuje  Sveto pismo ili Bibliju i dodaje crkvenu Predaju odnosno Tradiciju, dok je u protestantsko evanđeoskim crkvama vrhovni autoritet vjere i prakse Samo Pismo ili, kako su to reformatori naglašavali: 'Norma Normos Non Normata!' ('Pismo je Norma po kojoj se sve normira i koje ne može biti normirano!')

Marija iz Samo Pisma

Biblija ne govori mnogo o Mariji. U čitavome Novom zavjetu Marija se spominje devetnaest puta a zapisano je tek osam njezinih rečenica. Njezine najpoznatije riječi u Svetome Pismu zapisane su u Evanđelju po Luki, u tekstu kojim ona slavi svoga Gospodina i svoga Spasitelja. Gotovo nevjerojatna je činjenica da u hvalospjevu Marijinom, u samo četiri rečenice, Marija osamnaest puta citira ili aludira na starozavjetne tekstove. Marijin um bio je natopljen svetopisamskom misli, Marija iz Pisma razmišljala je svetopisamski a ne tradicijski.

'Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prijestola vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.'  Lk 1:46-55

Kada se prouči njezin, u Samo Pismu opisan život, dolazi se do zaključka kako je Marija bila vrsna žena i jedinstven primjer ponizne, poslušne žene po Božjem srcu koja je spremno odgovorila na Božji poziv: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj!' (Lk 1:38).  Marija, o kojoj govori NZ,  primjer je i žene i majke koju će doista 'svi naraštaji  blaženom zvati'. 

Kada je Bog odlučio postati čovjekom, kada je Bog odlučio postati kao jedan od nas, kada  je Bog odlučio doći u naš svijet kako bi pokazao put i izlaz , On odabire mladu djevojku, Hebrejku Mariju da postane službenica Božja.

Sama činjenice da se Marija, majka našeg Gospodina Isusa Krista, u Novom Zavjetu spominje samo devetnaest puta, i činjenica da Duh Sveti zapisuje svega nekoliko njenih kratkih rečenica, govore nam i opisuju Mariju kao vrsnu ženu, kao ženu koja je  primjer skrovitosti i poniznosti.  Marija je ostala u skrovitosti. Posljednji puta u Novome zavjetu spominje se u Djelima 1:14, gdje je na molitvi zajedno s apostolima i polubraćom od Gospodina.  Nakon Dj 1:14, nastaje potpuna biblijska tišina što se tiče Marije. Marija, o kojoj govori Novi Zavjet, doista je ostala u skrovitosti. 

Marija iz Tradicije

Odakle onda dolazi toliko snažan kult štovanja Marije? 

U Hrvatskoj je svaka deseta župa posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Milijuni hodočasnika posjećuju Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Aljmaš, Međugorje, Remete, Krasno, Pećno, kako bi se pomolili i poklonili Majci Božjoj Bistričkoj, Sinjskoj, Trsatskoj, Međugorskoj, Remetskoj, Krasnoj, Žumberačkoj, Gospi od kamenitih vrata, Gospi od brze pomoći ...  U narodu Marija je poznata kao Kraljica Hrvata, Kraljica mira, Odvjetnica, Pomoćnica, Su-otkupiteljica, Majka Božja, Majka crkve, Majka milosti, Kraljica neba i zemlje…

Na osnovu Svetoga Pisma doista je nemoguće doći do spomenutih naslova. Rene Laurentin, jedan od poznatijih Rimokatoličkih mariologa, sam je o tome u knjizi 'Pogledajte prije nego potpišete' zapisao ovako:

'Ovi naslovi su dvosmisleni, razlog za zbunjenost vjernika i za sablazan protestantima… Mnogi su se teolozi snažno oprli naslovu 'Suotkupiteljice' za Mariju jer se čini da je stavlja na istu razinu s Kristom… Ovaj nedostatak ravnoteže i pretjerivanja s punim pravom šokira protestante'. (R.Laurentin. Pogledajte prije nego potpišete, Sarajevo 1996/97. str. 247-249)

Štovanje kulta Marije ne dolazi iz Svetoga Pisma već dolazi iz naroda i Tradicije. Korijeni štovanja kulta Marije su mitsko-psihološko-tradicijske a ne biblijsko teološke naravi.

Prije kršćanstva gotovo svi narodi, na svim kontinentima štuju majku s djetetom.  Kod Kineza ona se naziva 'Šingma' ili 'Sveta Majka', kod Germana ona je 'Herta' ili 'Majka s djetetom u rukama', kod Skandinavaca  je 'Disa', kod Etrušćana 'Nutria', kod Indijaca 'Indrani'. U Grčkoj nailazimo na opće poznatu 'Afroditu' ili 'Efešku Dijanu' koju je štovala cijela Azija i svekoliki svijet.(Dj 19:23-40). U Aziji nalazimo 'Kibelu', dok je u Egiptu štovana 'Izida'. 

Pokušaj blagoslivljanja Marije nalazimo u Evanđelju po Luki.  'Dok je on to govorio, povika neka žena iz naroda: Blago utrobi koja te nosila i blago prsima koje si sisao!' Gospodin poštivanje Marije stavlja u svetopisamski okvir: 'On odvrati: Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i vrše je.' (Lk 11:27-28)

Iako je štovanje Marije bilo među narodom prisutno u ranoj povijesti Crkve, Crkva je isto počela službeno apsorbirati tek u petom stoljeću. Na petom općem saboru u Konstantinu, 553. godine, Marija je nazvana 'trajnom djevicom'. Otprilike sto godina kasnije, 649.godine, Lateranski sinod je naglasio da je 'Marija bila djevica prije, za vrijeme i nakon Isusovog rođenja' (Ott, Temelji katoličke dogme, 203).

Tradicija o trajnom Marijinom djevičanstvu koja se temelji na predaji, filozofiji te učenju Tome Akvinskog, proturječna je s evanđeljima koja jasno izvještavaju da je Isus imao braću i sestre. 'Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Šimun, Josip i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama?' (Mat 13:54-56).

Slijedeća doktrina u toj stoljetnoj evoluciji Mariologije koja je dovela do 'marijanizacije' kršćanstva je doktrina o 'bezgrešnom začeću',  koja se pojavljuje tek 1854. godine. Papa Pio IX u spisu Ineffabilis Deus potvrđuje da je Marija:

'u trenutku svoga začeća… očuvana od svake ljage istočnoga grijeha i da nikad nije sagriješila'.  [John A. Hardon, Katolički katekizam [The  Catholic Catechism] (Garden City, NY.: Doubleday & Company, Inc., 1975.): 156, 158]. 

Nažalost i ova se doktrina proturječno sudara sa Svetim Pismom koje jasno dijagnosticira da 'su svi sagriješili i lišeni su slave Božje.' (Rim 3:23) Ovo 'svi' uključuje i Mariju majku Gospodina Isusa Krista, konačno, sama Marija u Luki 2. poglavlju hvali i slavi svoga Spasitelja: 'Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome…'

Nakon što je u 5. stoljeću nazvana 'vazda djevica' i nakon što je 1854. prozvana 'bezgrešnom djevicom', u 20. stoljeću, II Vatikanski sabor proglašava je 'Suotkupiteljicom i Suposrednicom'. Ne tako daleke 1950. godine, papa Pio XII u dogmi izjavljuje da je Marija "nakon svoga života na zemlji, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu,' kada postaje kraljicom neba i zemlje'.    [Papa Pio XII., Munificentissumus Deus, AAS 42 (1950):660].

Što reći za zaključak u vremenu ekumenskog dijaloga? Ne želeći povrijediti nikoga ipak treba jasno reći, da se udaljavanjem od pisane Riječi, udaljavamo od utjelovljene i vječne Riječi.

Možda (vrlo) rijetki razlučuju između štovanja (latria) i poštovanja (hyperdulia) Marije, ali nažalost u narodu je ponovno aktualan  prorok Jeremija koji je u vrijeme idolopoklonstva i upornog štovanja kraljice  neba (Jer 44; 7:16-18. 44) u Izraelu pitao: 'Mogu li se vratiti?' (Jer 9:1-5)

Pismo je jasno. Postoji samo jedan Bog, i postoji samo jedan savršeni Posrednik, samo jedan bezgrešan Otkupitelj i samo jedan Kralj kraljeva. Pavao je to u 1. poslanici Timoteju zapisao ovako:

'…Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do potpune spoznaje istine. Jer jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju… blaženi i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji je jedini besmrtan… Njemu čast i vječna vlast.'   1.Tim 2:5-6; 6:15-16

mr.sc. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

Predavanje na temu: Dijalog: Rimokatoličanstvo // Reformacija nakon 500 godina - Marijanizacija kršćanstva - možete pregledati ovdje:  www.betanija.hr

© 2017. Sva prava pridržana.