NAJTEŽE JE VJEROVATI BOŽJOJ LJUBAVI!

Svaki čovjek, svaki od nas barem je jedanput čuo tvrdnju ''Bog je ljubav!'' Kada čujemo ovu svetopisamsku tvrdnju apostola Ivana "Bog je ljubav", i kada pogledamo oko sebe možemo se pitati; 'pa kako je Bog ljubav kada svakodnevno vidimo, čujemo, čitamo, pratimo u medijima o porastu zla, o nepravdi, siromaštvu, bolesti, elementarnim nepogodama, ratovima, izbjeglicama, stradavanju ljudi, stradavanju djece?'

Friedrich Nietzsche, poznati njemački filozof, imao je velikih problema sa spajanjem ljudske patnje i Božje ljubavi. Promatrajući svoga oca, koji je bio protestantski svećenik, kako se dugo godina muči bolestan u krevetu, te kako na kraju mlad i nedorečen umire, nije mogao pomiriti ljubav i patnju, te je postupno i potpuno napustio kršćanski svjetonazor i hrabro ustvrdio: 'Bog je mrtav.'

Karl Marx je sa svojih 16 godina zapisao 'Ja ljubim Gospodina', a kasnije promatrajući borbu, promatrajući darwinizam i zakon jačega, i to ne samo unutar životinjskog svijeta nego i među ljudima, Karl prestaje vjerovati u Boga, a vjeru definira kao opijum naroda, kojem je eto potreban nekakav sedativ koji mu pomaže proći kroz tu nemilosrdnu životnu borbu.

"Najteže je vjerovati Božjoj ljubavi'', dobro je ustvrdio netko. Lakše je vjerovati da je Bog stvorio svijet, lakše je vjerovati da je Isus došao, činio čuda, hranio, liječio, ali vjerovati da "Bog je ljubav" sada i ovdje nije nimalo jednostavno. Vjerovati da je Bog ljubav onda kada je teško, onda kada boli, onda kada život nije fer, onda kada nam se čini da Logos nije logičan, nije nimalo jednostavno.

Zašto je tome tako?

Ključni problem i rješenje je u definiranju Božje ljubavi.

Kada slušamo pjesme koje se emitiraju na radio postajama, možemo doista vrlo često čuti riječ "ljubav". Ako pozorno slušamo tekstove pjesmama, možemo lako zaključiti da svijet, odnosno kultura u kojoj živimo, ljubav doživljava i objašnjava prvenstveno na jednoj sentimentalnoj, osjećajnoj razini.

Isto tako, kad slušamo ili čitamo tekstove o ljubavi, uviđamo da su oni često isprepleteni osjećajima osamljenosti, tuge, gubitka, traženja. Nerijetko ljubav je samo prazna i jeftina riječ, obećanje koje se nikad ne ostvari. Ljubav je, pjeva svijet, nešto što je prošlo i ostavilo tragove, rane ili nešto ispred, nedohvatljivo.

Poznati ruski pisac Puškin kada se konačno oženio 1831. godine, rekao je slijedeće: "Do sada sam se zaljubio 113 puta." To je ljubav kako je doživljava i objašnjava kultura u kojoj živimo.

Bog u svojoj riječi definira ljubav na posve drukčiji način. Prema Pismu ljubav se ne temelji na osjećajima, iako ne isključuje osjećaje. Osjećaji su predivan dar čovjeku ali ne može se život graditi na osjećajima. Jedan od glavnih razloga nestabilnosti i raspada braka danas je romantizam, ili ljubav temeljena na promjenljivim i nestabilnim osjećajima. 'Da smo se voljeli racionalno, da nismo srcem mahali stalno, ...,' ima istine u tim stihovima.

Više je nego očito da danas u svijetu postoji velika dezorijentiranost i zbunjenost po pitanju ljubavi. Tamo gdje je zbunjenost tamo je potrebna definicija.

Apostol Pavao daje biblijsku definiciju ljubavi u 1. poslanici Korinćanima, 13. poglavlju. To je poznati tekst koji se često puta čita na vjenčanju. U tom tekstu Pavao ljubav ne temelji na osjećaju, želji, potrebi ili interesu već na volji, djelu, na žrtvi. Čitam za nas jedan dio 1. Korinćanima 13. poglavlja:

" Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se, nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo, ne raduje se nepravdi a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne prestaje.''

Pavao ljubav definira kao neprolaznu ljubav. 'Zašto prolazi vrijeme ljubavi?' Pavao ljubav ne temelji na osjećajima, jeftinim riječima ili obećanjima, već na pravdi, istini, volji i djelu. Pavao ljubav temelji na žrtvi, na križu.

Božja ljubav je očita. Kršćani imaju dokaz konkretne Božje ljubavi a to je križ. Križ je dokaz Ivanove tvrdnje: 'Bog je ljubav!' Križ govori koliko je Bogu stalo do čovjeka i koliko daleko je spreman ići radi čovjeka. Bog nije samo govorio: 'Ljubim vas!' U jednom povijesnom trenutku, na malom brdu izvan Jeruzalema, Bog je zabio križ, križ koji još uvijek dokazuje Božju ljubav prema svakome čovjeku i cijelome čovječanstvu.

Prema kraju poslušajmo tekst u kojem se nalazi Ivanova tvrdnja: ''Bog je ljubav!'' Čitam za nas 1. Iva 4:7-8:

"Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, JER BOG JE LJUBAV",

Apostol Ivan tvrdi: "Bog je ljubav" ali on nigdje ne tvrdi "Ljubav je Bog". Kada kažemo "Bog je ljubav!", to nikako i nipošto ne znači "ljubav je Bog". Kršćani ne slave i ne slijede ljubav, već Boga koji je ljubav i koji je precizno definirao, pokazao i dokazao svoju ljubav.

Uzeti i izolirano naglasiti da je Bog SAMO ljubav, a pritom ne naglasiti da je Bog istovremeno i jednako tako svet, pravedan i istinit, potpuno je krivo razumijevanje Božje ljubavi, koje nas dovodi do pogrešnog zaključka i krive primjene.

Kada smo suočeni s nepravdom, siromaštvom, bolestima, elementarnim nepogodama, ratovima, izbjeglicama i stradanjima prejednostavno zaključujemo da; ili Boga nema ili On nije ljubav. Bog jeste ljubav ali je i oganj koji proždire!

U prije pročitanom tekstu kojem se nalazi tvrdnja; ''Bog je ljubav!'', Ivan spominje i one koji nisu upoznali Boga, one koji nisu rođeni od Boga, one koji ne mogu ljubiti pravednom, istinitom, požrtvovnom i vječnom ljubavi iz prostog razloga jer nisu iskusili Božju ljubav. Ivan spominje one koji još nisu vjerom i obraćenjem odgovorili na ponuđenu Božju ljubav s križa. Samo Gospodin će to reći ovako:

'Da, Bog je tako ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega VJERUJE...'

p. Damir Pintarić