(BE)SMISAO RADA

Ima li život smisla? Kako osmisliti svoj život? Kako pronaći zadovoljavajuće odgovore na pitanja: 'Tko sam ja? Odakle dolazim? Zašto sam ovdje i kamo ja zapravo idem?', kada je ljudski život u pravilu težak i prepun problema, pitanja, dilema, paradoksa i apsurda.

Da pronaći smisao života nije nimalo jednostavno, govori nam podatak da je ne mali broj poznatih i najpoznatijih filozofa, svoju potragu za definiranjem života završilo u najvećem proturječju i najvećem apsurdu kojeg zovemo suicid. 'Istražiti i dokučiti što se zbiva pod suncem nije jednostavna zadaća, to je mučna zadaća.'

Ljudi su često puta i s pravom skeptični na pitanja o smislu života, jer su odgovori prečesto puta istrošeni, patetični, nedorečeni i isprazni. Umoran čovjek nerijetko protestira: 'Tko si ti da nam govoriš o smislu života?' Upravo zato sam izabrao mudrog Salomona, kralja izraelskog, koji je, kako ćemo čuti po svemu sudeći vrlo kompetentna osoba da nam progovori o toj temi.

Bog je po svojoj suverenoj providnosti, dopustio Salomonu da doživi i proživi gotovo sve ono što može ponuditi ono što nazivamo jedan ljudski život. Salomon je bio, imao i probao!

Salomon je bio kralj Izraela, što mu je omogućilo nevjerojatnu političku i vojnu moć. Pored toga bio je i enormno bogat čovjek. Na njegov račun sjelo je gotovo 20 tona zlata, 19.980 kg zlata svake godine. Biblija nas izvještava da je u 'Salomonovo vrijeme srebro bilo bezvrijedno jer je toliko bilo zlata.'

Pored političko-vojne i ekonomske moći, Salomon je imao i intelektualnu moć. U knjizi Propovjednika čitamo da je: 'Njegov duh sabrao golemu mudrost i znanje.'

Politička, vojna, ekonomska i intelektualna moć omogućile su Salomonu užitak. On je stvarno imao mogućnost nauživati se u životu. Imao je čak, nećete vjerovati, tisuću žena. On sam ovako opisuje svoje hedonističko istraživanje. Knjiga Propovjednika 2:10:

'I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja...'.

Salomon je bio, imao i probao! On je iskusio sve ono što može ponuditi ono što nazivamo jedan ljudski život. Čujmo kako on zaključuje, sumira svoj život u knjizi koju piše na kraju svoga života gledajući unatrag, kao čovjek koji je proživio i koji se naživio života. Knjiga Propovjednika 1:1-2;

‘Misli Propovjednika, Davidova Sina, kralja u Jeruzalemu. Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!'

U hebrejskom načinu pisanja postoji više načina naglašavanja. Kada su starozavjetni pisci htjeli naglasiti preuzvišenost njihovog Boga oni bi pisali: 'Kralj nad kraljevima', 'Gospodar nad Gospodarima', 'Jahve nad vojskama'.

Želeći naglasiti ispraznost, kratkotrajnost, besmisao, proturječnost, nedorečenost i apsurdnost života bez Boga, Salomon ponavlja:

'Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!’

Prva ispraznost koju Salomon u svojoj oproštajnoj knjizi navodi je ispraznost ljudskoga truda, ispraznost ljudskoga rada. U trećem stihu prvog poglavlja Salomon se pita:

‘Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?’ Prop 1:3

Svi smo ponekad čuli izjavu 'U radu je spas!' Međimurci su vrijedni ljudi koji su odgajani uz izreku: 'Treba delati!'

Jasno je da nema ništa lošega u trudu i radu ali ZAŠTO treba delati? Koji je krajnji smisao svega? 'Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?'

40 sati na tjedan, 160 sati na mjesec i 1920 sati na godinu.

Čovjek s 65 godina života i 45 godina staža odradio je 86.400 radnih sati i za sav taj svoj rad i trud prima mirovinu od nekoliko tisuća kuna, što mu nije nerijetko dovoljno ni za ono najosnovnije, a da od toga mora još na stranu stavljati za lijes, glazbu i grobno mjesto. Isprazna je činjenica da je naša zadnja investicija SPROVOD.

Nakon što piše o ispraznosti ljudskoga rada, Salomon piše o prolaznosti ljudskoga rada. Knjiga Propovjednika 1:4-7

'Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. Vjetar puše na jug, i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo, i vraća se u novom vrtlogu. Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke onamo se i vraćaju da ponovno počnu svoj tok.'

Sjećam se jednog čovjeka koji je cijeli svoj život savjesno i pošteno radio u jednoj tvornici. Nakon što je umirovljen, nakon nekog vremena odlučio je posjetiti stare kolege. Na vratima ga je zaustavio zaštitar koji mu je blagim ali čvrstim stavom objasnio da unutra ne može ući. Nikada neću zaboraviti pogled tog čovjeka. 'Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.’

Nakon ispraznosti i prolaznosti ljudskoga rada, Salomon piše o dosadi ljudskoga rada. Čitam nastavak teksta iz 1. poglavlja:

‘Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: Gle ovo je novo! Sve je već davno prije nas postojalo.’ Prop 1:8-10

Uglavnom ljudski posao, rad i trud završavaju u dosadi. Čovjek kao mlad dođe na posao pun entuzijazma da bi s vremenom upao u rutinu i dosadu svakodnevnice. Svaki dan 8 sati – jedno te isto, 40 sati tjedno – jedno te isto, 1920 sati godišnje –jedno te isto, 86.400 sati – JEDNO TE ISTO.

Nerijetko se čovjek i kada čovjek dođe u mirovinu bori upravo sa dosadom. Dosada je očito u jednom proporcionalnom odnosu s radom, napretkom i tehnologijom. Mi danas živimo u tehnološki naprednom društvu gdje nam dijete koje ima: Max TV, kabelsku televiziju, satelitsku televiziju, zemaljsku televiziju, internet, mobitel, I phone, sportske dvorane, bazene, igrališta na kraju priče dolazi gotovo s vapajem: 'Tata meni je dosadno!'

Ima li život smisla? Ima li se smisla truditi i raditi?

Kada čitate oproštajnu knjiga kralja Salomona, kada čitate prvih 6 poglavlja knjige Propovjednika stječete dojam da je pisac dezorijentiran, izgubljen, depresivan, suicidan. Presudno je uvijek pročitati cijeli tekst knjige, a posebno zaključak i knjige i Salomonovog života . Kao i svakog filozofa tako i Salomona treba saslušati do kraja. Salomon koji je bio, imao i uživao ovako zaključuje i podvlači svoj život.Knjiga Propovjednika 12. poglavlje, 12 stih:

'Čujmo svemu završnu riječ: Boj se Boga i izvršuj Njegove zapovijedi, jer to je sav čovjek. Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.'

U knjizi Propovjednika Salomon zapravo piše da bez aktivnog i svakodnevnog prisustva Božjeg ni biti, ni imati, ni uživati nemaju dubljeg smisla - sve je 'ispraznost nad ispraznošću.' Ali jednako tako, Salomon zaključuje da s Bogom ništa nije isprazno. S aktivnim i svakodnevnim Božjim prisustvom u našem životu i raditi, i biti, i imati, pa i uživati imaju duboki smisao.

p. Damir Pintarić

© 2003-2017. Sva prava pridržana.