TEMA: Posljednja vremena 3.dio (Vrijeme Crkve)

Prije dvije emisije započeli smo odgovarati na vaša najčešće postavljena pitanja:
Jesmo li u posljednjim vremenima? Što će biti od ovoga svijeta?
Koliko je sati na Božjem satu?

Na spomenuta pitanja odgovaramo iz Biblije, Svetoga Pisma. Veliki dio Biblije sačinjavaju proročanstva, odnosno, veliki dio Biblije sačinjava tzv. 'Apokaliptička literatura.' Grčka riječ 'apokalipsis' znači 'otkrivenje'.
Bog koji je stvoritelj vremena i koji je vladar vremena, On koji je izvan vremena dao je, kako to kaže apostol Ivan, 'otkrivenje slugama svojim o tome što se ima uskoro dogoditi'(Otk 1:1).

Jesmo li u posljednjim vremenima? Koliko je točno sati na Božjem satu?

Da bismo znali koliko je stvarno sati na Božjem satu mi moramo pozorno i paralelno pratiti tri kazaljke na Božjem satu:
Malu ali preciznu kazaljku koja predstavlja povijest Izraela i o kojoj prorokuje prorok EZEKIEL.

Zatim, Veliku kazaljku koja predstavlja povijest naroda, a koju nam otkriva prorok DANIEL. Pored Male i Velike kazaljke moramo pozorno pratiti i onaj brzi sekunder koji predstavlja povijest Crkve, o kojoj najdetaljnije piše apostol Ivan.

Da bismo mogli argumentirano odgovoriti i reći; 'Da duboko smo ušli u posljednja vremena, mi prema apokaliptičkoj literaturi na sceni moramo, naglašavam i podvlačim, ISTOVREMENO vidjeti: obnavljanje Izraela, obnavljanje rimskog carstva, te veliki duhovni, moralni i ekološki pad.

Nakon što smo govorili o toj Maloj i Velikoj kazaljci na Božjem satu, nakon što smo govorili o Izraelu i o globalizaciji, odnosno, nastajanju tog Petog velikog kraljevstva, danas ćemo govoriti o brzom sekunderu, odnosno o duhovnom, moralnom i ekološkom padu čovjeka u posljednjim vremenima.

Pročitajmo tekst koji jasno govori o tome. Čitam iz 2.Timoteju 3. poglavlja:

'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile.' 2:Tim 3:1-5

Kada se u Novom zavjetu govori o 'posljednjim vremenima', pritom se misli na vrijeme Crkve, odnosno na vrijeme između 1. i 2. Kristovog dolaska. Na kraju 'posljednjih vremena', jasan je apostol Pavao ljudi će 'sačuvati vanjski oblik pobožnosti ali će se odreći njezine sile'.

Prema apostolu Pavlu, dva glavna obilježja i dva glavna uzroka pada morala u društvu su: sebeljublje i srebroljublje, odnosno, egoizam i materijalizam. Važno je ponovno ponoviti, da se religioznost kod ljudi u posljednjim vremenima neće smanjiti već suprotno, na kraju vremena religioznost će rasti, biti će sve više religioznih pokreta, biti će sve više i više 'pozitivne energije' a sve manje i manje poštenja, pravde, morala i istine…'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti…'

Pored Izraela i Petog velikog kraljevstva, te duhovnog i moralnog pada, na sceni istovremeno moramo vidjeti i veliki ekološki pad, o kojem govori sam Gospodin Isus Krist, odgovarajući na pitanje o posljednjim vremenima.
Čitam iz Mat 24. poglavlja:

'Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je početak strašnih bolova.' Mat 24:4-6

Slušajući sve ovo netko će možda reći: 'pa uvijek je bilo poplava, potresa, katastrofa i gladi!' To je istina, međutim, nikad ih nije bilo toliko kao u 20. stoljeću. Žao mi je što vam ne mogu pokazati grafički prikaz porasta prirodnih katastrofa unazad 100 godina koji imam na stolu ispred sebe. No pročitat ću vam nekoliko podataka. U vremenskom razdoblju:

- od 1900. do 1940. godine bilo je 100 katastrofa
- od 1960. do 1970. godine = 650 katastrofa
- od 1980. do 1990. godine = 2000 katastrofa
- od 1990. do 2000. godine = 2800 katastrofa

Ekonomski stručnjaci i osiguravajuća društva upozoravaju na alarmantni porast katastrofa. Prirodna katastrofa postala je najskuplji čovjekov neprijatelj.
Pavao jasno tvrdi: 'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti…'

Tko to uzrokuje duhovni, moralni i ekološki pad čovjeka i čovječanstva? Kontekst prije pročitanog teksta iz 2.Tim 3 je upozoravajući i poražavajući;

'Oni koji će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile.'

Pa dobro gdje je problem? Zašto je kršćanstvo u krizi? Čitamo da je Evanđelje sila Božja, gdje je ta sila danas?

Jedan od najvećih problema, uzroka za duhovni, moralni i ekološki pad je u prejednostavnoj inicijaciji u Crkvu. Problem je u institucionalnom sakramentalizmu i protestantskom liberalizmu. Problem je u nominalizmu.
Više je nego očito, poštovani slušatelji, da krštenje i sakramenti ne djeluju 'sami po sebi'. Nema sile, nema sadržaja već samo vanjska forma. To doista ne treba argumentirati to je očito.

Ponekad se nas baptiste i evanđeoske kršćane proziva zbog prozelitizma i prekrštavanja, tobože 'vjernika' drugih crkava. To doista nije točno i to ne stoji. Pravi baptist nikada neće krstiti nikoga, ako taj netko krštenje nije sam i to svjesno i dragovoljno zatražio.
Kada je Pilat pitao Isusa: 'Jesi li ti kralj židovski?' , Isus mu je odgovorio protupitanjem koje se danas mora čuti: 'Jesi li sam došao do toga?'

Ja imam troje djece. Odgajam ih u kršćanskom duhu, vodim ih u crkvu, učim ih Pismu, učim ih molitvi ali im kroz cijelo to vrijeme ostavljam prostor da sami shvate, prihvate i odluče se za Isusa Krista. U Novome zavjetu nema nikakve sveto pisamske podloge za krštenje nevjerujućih osoba, a da ne govorimo o krštenju djece. 'Jesi li sam došao do toga?'

Bez osobne vjere, osobnog obraćenja, osobnog pokajanja i osobne spoznaje Boga i onoga koga je On poslao Isusa Krista, nema sile, nema morala, nema pravednosti - samo vanjski oblik pobožnosti, bez obzira o kojoj je kršćanskoj denominaciji ili crkvi riječ. Bez osobne i pojedinačne metamorfoze nema metamorfoze, nema preobraženja društva.

Charles Spuregon bio je baptistički propovjednik kojeg je Bog snažno koristio u Engleskoj u vremenu jednog stvarnog duhovnog probuđenja. Crkvu u Londonu, u kojoj je Spuregon nedjeljom propovijedao, posjećivalo je više od 8.000 ljudi. Kada su ga novinari upitali što on misli, koliko ima stvarno obraćenih i vjernih ljudi u toj brojci, Spuregon je kratko odgovorio: 40%.

To je bilo prije više od 100 godina u vrijeme jednog stvarnog, aktivno – vidljivog djelovanja Duha Svetoga i to u crkvi koja je krštavala samo svjesne i vjerujuće.
Za kraj biti ću slobodan upitati svakog od nas koji se deklariramo kao kršćani, kao oni koji slijede Isusa Krista:
Brate jesi li brat?
Sestro jesi li sestra?
Jesi li sam došao do toga?

Milost s vama i do slušanja.

p. Damir Pintarić
©2010. Sva prava pridržana.