TEMA: Odnos prema kapitalu

Guverner Hrvatske narodne banke, gospodin Rohatinski, u nedavnom je intervjuju na HTV-iji, govoreći o krizi i o izlasku iz krize rekao slijedeće;
'Krajnje je vrijeme da se počinjemo mijenjati.'

U prošloj emisiji započeli smo govoriti na temu: 'Biblijski odnos prema radu, poslodavcu i kapitalu'.
Kada govorimo o spomenutoj temi moramo spomenuti i preporučiti vam knjigu Maxa Webera, 'Protestanska etika rada i duh kapitalizma.'

Max Weber, promatrajući protestantske crkve u Njemačkoj dao je jednu znanstvenu analizu uzroka i posljedica. On je istraživao i pisao o utjecaju protestantizma na zapadne zemlje, točnije, Weber je istraživao i pisao o utjecaju biblijsko - protestantske etike rada i poslovanja na stvaranje duha kapitalizma u protestantskim zemljama.

Sjedinjene Američke Države, sjevernu i zapadnu Europu, duh kapitalizma pa i sam kapitalizam nemoguće je razumjeti bez Reformacije i biblijsko-protestantske etike rada, koja izvire iz učenja Biblije kojoj su se reformatori vratili.

Što se dogodilo u vrijeme i nakon Reformacije u Americi, u zapadnoj i sjevernoj Europi?
Ljudi su se, vrativši se Pismu, vratili Bogu. Po crkvama se propovijedala i učila biblijska etika rada i poslovanja. Vjerni u protestantskim crkvama nisu Božju Riječ samo saslušali već su je poslušali i primijenili, 'utjelovili' u društvu, što je u konačnosti dovelo do stvaranja 'duha kapitalizma' i ekonomskog procvata i nevjerojatnog razvoja.

U prošloj emisiji govoreći o biblijskom odnosu prema radu i poslodavcu zaključili smo slijedeće. Kada radnik služi gospodaru 'kao Gospodinu, kada ga časti i poštuje', a kada gospodar 'daje od sebe ono što je pravedno i pravično jer je svjestan Pravednog Suca', stvari jednostavno moraju ići naprijed, jer je to u 'skladu s pravim štovanjem Boga'.

Da bismo mogli govoriti o biblijskom odnosu prema radu, vidite poštovani slušatelji, Bog mora biti na prvome mjestu jer, 'kada je Bog na prvome mjestu onda je sve na svome mjestu, a kada Bog nije na prvome mjestu onda ništa nije na svome mjestu.' Netko je odlično sumirao: 'Kada bi profit prestao biti Bogom današnjice, svi bi smo profitirali'. U Postanku, u prvoj knjizi Biblije, odmah na početku, čitamo da je Bog u cijeloj toj rečenici na prvome mjestu. Čitam iz Postanka 2:15;

'Bog uzme čovjeka i postavi ga u Edenski vrt, da ga OBRAĐUJE I
ČUVA.'

Nakon što smo govorili o biblijskom odnosu prema radu i poslodavcu, danas ćemo govoriti o odnosu prema kapitalu.
Kako bismo mogli govoriti o odnosu prema kapitalu, prvo moramo definirati što je to kapital.

Sociolozi nas uče da se prvobitna zajednica raspala u 4. stoljeću prije Krista. Najvažniji uzrok raspada prvobitne zajednice i nastanka robovlasničkog društva bio je VIŠAK. Počelo se proizvoditi više nego što je bilo potrebno. Što sa viškom?
Da bismo mogli definirati i odrediti višak moramo definirati i odrediti osnovu. Što je to osnovno? Pitanje viška je zapravo pitanje osnovnog.

Jedan od temeljnih tekstova biblijsko-protestantske etike rada, zapisan je u 1. Tim 6. poglavlju iz kojeg, u 7. do 10. stiha čitam;
'Ništa, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, tako da ništa ne možemo iz njega iznijeti. A kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni! A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala'.

Ovi dana čitajući jedan diplomski rad na temu 'Weberove etike rada i duha kapitalizma', naišao sam na jednostavnu ali snažnu misao. Diplomantica je zapisala da 'pohlepa čovjeka čini razbojnikom a ne poduzetnikom' (Mihalic M. Zagreb, 2009).

Što je osnova na osnovu koje određujemo višak?
U robovlasničkom društvu, koje je trajalo u ovom ili onom obliku od 4. stoljeća pr. Krista pa sve do Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda 1948. godine, robovlasnik je robu jamčio; stan, hranu, odijelo i nešto novca.
Pavao piše crkvi, vjernima u Efez:

'A kad imamo hranu i odijelo, time budimo zadovoljni!

Pitanje suviška je pitanje osnovnog i kako definiramo osnovno. Naš problem o kojem se puno premalo govori je taj što mi u Hrvatskoj prelako zaboravljamo da smo dio najrazvijenijeg dijela svijeta.
Kada putujete u Los Angeles, Dublin, Munchen, Stutgard, Graz možete biti malo depremirani. Ne puno, malo. No kada putujete u Bugarsku, Rumunjsku, Moldaviju, Srbiju, Makedoniju, Albaniju… stvari su bitno drugačije.
Nedavno sam se vratio s pastoralne konferencije jugoistočne Europe, gdje sam razgovarajući s pastorom iz Moldavije saznao da vjeran brat u Moldaviji, radi svaki dan, osam sati, cijeli mjesec za 70 Eura ili ti 500 Kn.

Nedavno nam je Svjetska banka jasno poručila 'DA PREMALO RADIMO A PREVIŠE TROŠIMO, odnsono da predobro živimo!'
Prema izvješću svjetske banke hrvatski radnik je najbolje plaćeni radnik u regiji, odnosno hrvatski radnik najmanje radi za najviše novaca i ima daleko najviše praznika i neradnih dana. U tom izvješću moglo se pročitati da hrvati više troše na impulse i na kladionice nego na stan i hranu, te da je naš cjeloviti dug zapravo virtualan. Koliko smo kao narod dužni, toliko kao narod imamo na štednji i istovremeno čekamo da netko od nekud investira kod nas.

Moram priznati da sam o ovoj temi počeo drugačije i dublje razmišljati prije nekoliko godina izazvan, isprovociran jednim osbnim primjerom. Jedan moj prijatelj ima visoka primanja a živi prilično skromno. Stan od 70 kvadrata, stari auto… mogao bi on puno komfornije. Jednom sam ga za večerom otvoreno pitao; 'Dr. Jennings, kako to da tako skromno živite obzirom na vaš status i vaša primanja?' Uputio me na neka Calvinova djela te mi je govorio o svojim osobnim uvjerenjima po pitanju osnovnog, odnosno po pitanju suviška ili kapitala. Govorio mi je o tome kako se stalno preispituje i konstantno pazi da ne troši previše na sebe, citirajući na kraju Gospodinove riječi; 'Ne sabirajte SEBI blago na zemlji…' (Mat 6:19-21)
Nije pitanje koliko imamo, Bog nije siromah, već je pitanje koliko trošimo na sebe. Reformator, dr. Martin Luther svakodnevno se na kraju dana pitao: 'Jesam li dovoljno siromašan?' Siromašan doktor.

Što sa viškom?
Vidite, poštovani slušatelji, svaki kršćanin mora pred Bogom i prema svojoj savjesti odrediti, definirati što je za njega osnovno a što je višak, odnosno, svaki kršćanin prema svojoj savjesti mora odrediti što je to potreba a što luksus.

Ja ne znam da li pretjerujem, ali meni se čini da u Hrvatskoj više ništa nije luksuz. Jedan poznanik sigurno je pretjerao kada je u šali rekao slijedeće: 'Kada bi strane banke odobravale kupnju aviona na leasing, hrvatsko nebo bilo bi premalo.' Krajnje je vrijeme da se počinjemo mijenjati.

Za sam kraj i zaključak poslušajmo stih koji govori o osnovi, višku i investiciji. Efežanima 4:28;

'Tko je običavao krasti neka više ne krade! Neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, da MOGNE ŠTO DAVATI POTREBNOME!

Milost s vama i do slušanja.
p. Damir Pintarić
© 2010. Sva prava pridržana.