TEMA: Sola Gratia -PRIMJENA
U proteklih nekoliko emisija, govorimo o temi po kojoj je i ova naša emisija dobila ime; 'Sola Gratia'.
Nakon što smo govorili o tome da doktrina; 'opravdanja Samo milošću', 'Samo po vjeri' u 'Samo Isusa Krista', nije novina Reformacije i ne dolazi od dr. Martina Luthera već dolazi od apostola Pavla, dolazi iz Svetoga Pisma, govorili smo također o tome da je Božja spasavajuća milost - DJELOTVORNA MILOST.
Božja milost, koju ne primamo sakramentom, već isključivo osobnom vjerom u Evanđelje, u osobu Isusa Krista, je poput ratne tvornice koja stalno proizvodi dobra djela. Djela su dokaz i posljedica iskrene vjere i pravog spasenja a nikako i nipošto uvjet ili uzrok spasenja.
Jasan, Sveto pisamski redoslijed; vjera pa djela je sudbonosno važan i stvara ogromnu razliku u teološkom i psihološkom smislu.
Pogledajmo prvo razliku u TEOLOŠKOM SMISLU. Soteriologija je grana teologije koja se bavi najvažnijim pitanjem, pitanjem spasenja. Kako se spasiti ?
Bog je pravedan i sveti Bog. Pravednost i svetost dio su Njegove naravi, dio su Njegove biti. Da bi Bog ostao pravedan i svet, vidite poštovani slušatelji, On mora, zbog svoje naravi, zbog svoje biti kazniti svaki i najmanji grijeh. Bog se ne može odreći samoga sebe, i zato mora i hoće pravedno kazniti svaki grijeh, i to na jednom od dva mjesta; ili u Isusu Kristu ili u paklu.
Nedavno sam razgovarao sa jednim prijateljem o tome kako su 'temelji Božjeg prijestolja pravda i pravednost', i kako će Bog na kraju ipak kazniti svaki i najmanji grijeh ...
'Pa taj tvoj Bog je sitničav Bog', primijetio je taj čovjek. Da, ... ali pogledajmo to s druge strane. Je li Bog sitničav kada je spreman SVE, ali baš SVE oprostiti, u trenutku kada osoba stavi svoju vjeru, svoje pouzdanje u savršenu žrtvu Isusa Krista.
'Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu', tvrdi apostol Pavao u Rim 5:1. To je doista Radosna Vijest!
Kako se spasiti najvažnije je pitanje? Mi možemo pogriješiti u nekim pitanjima i preživjeti, ali ako pogriješimo u ovom odgovoru posljedice su vječne.
Biblijska teologija je jasna. Čovjek se ne može spasiti, on ništa ne može učiniti za svoje spasenje i upravo zato je Bog poslao svoga Sina Spasitelja. Sve religije svijeta govore o sustavu spasenja, govore o tome što čovjek mora činiti da bi se spasio. Biblijsko kršćanstvo je suprotno svakoj religiji i svakom religijskom sustavu. Biblija govori o tome što je Isus učinio.
Da bi apostol Pavao objasnio tu, po vječnost važnu istinu, , on u poslanici Efežanima 2:8 prvo postavlja tezu: 'Milošću ste spašeni po vjeri'. Nakon teze Pavao u nastavku stiha postavlja antitezu: 'to ne dolazi od vas, to ne dolazi od djela da se ne bi tko hvalio', da bi na kraju stih završio sa sintezom: 'to je dar Božji', to je gratis, to je SOLA GRATIA.
Osoba koja misli da može zaslužiti svoje spasenje, jednostavno ne razumije dvije najvažnije stvari: Božju pravednost i savršenost Kristove žrtve na križu.
Mi se ne spašavamo djelima, već smo spašeni jednim jedinim djelom, samo jednom i savršenom žrtvom, koja je prinesena samo jedanput i to zauvijek na križu Golgote.
Pisac Hebrejima je jasan: 'Uistinu takav nam je veliki svećenik i trebao: svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grešnika i uzvišeniji od nebesa, koji ne mora kao veliki svećenici prinositi žrtve svaki dan, najprije za svoje grijehe, zatim za grijehe naroda, jer je to učinio JEDANPUT ZAUVIJEK prinoseći samoga sebe' (Heb 7:26)
Dodavati savršenoj žrtvi, dodavati savršenom križu na kojem je Isus 'jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje' (Heb 10:14), je opasno po vječnost i potpuno besmisleno.
Recimo to ovako: probajte zamisliti da imate veliki kredit u banci za vašu kuću, ili stan. Recimo da netko, iz svoje velike ljubavi prema vama, dođe i plati sav vaš dug. Zar ne bi bilo potpuno nepotrebno i besmisleno i dalje plaćati rate kredita ?
Pored toga što 'Sola Gratia' ili 'Samo Milost' stvara ogromnu razliku u teološkom smislu, razlika se stvara i u;
PSIHOLOŠKOM SMISLU.
Ako je Isus, 'samo otvorio vrata neba', ako je Isus samo omogućio spasenje koje mi moramo zadobiti, zaraditi, zaslužiti, tko će odrediti na toj 'spasonosnoj vagi', na toj 'dugoj cesti', kada smo napravili dovoljno dobrih djela koja će prevagnuti nad lošim djelima.
Neki povjesničari pišu da je Martin Luther prije obraćenja imao velikih problema upravo s tom unutarnjom borbom i jednom podjelom unutar sebe što je lako razumljivo. Osoba koja ozbiljno shvati takvu 'ekonomiju spasenja' mora biti podijeljena unutar sebe, jer nikad ne može biti sigurna do kraja. Takva osoba neminovno ulazi u jednu podijeljenost i nesigurnost, ili jednostavno odustaje od svega.
Ljudi nam ponekad prigovaraju: 'zar nije pomalo oholo reći da ste sigurni u svoje spasenje? Tko to može znati?
Vidite u tome i je stvar. Mi ne baziramo svoje spasenje na onom što smo mi učinili ili činimo već na onome što je On učinio za nas, jedanput zauvijek na križu Golgote. Biblijsko kršćanstvo bazira svoju sigurnost i stabilnost na jednoj osobi, Isusu Kristu, i na dva djela: Golgota, odnosno raspeće i uskrsnuće odnosno prazan grob. Biblijsko kršćanstvo bazira svoju sigurnost i stabilnost na riječima apostola Ivana koji je jasan u 1. Iva 5:13
'Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni' 1.Iva 5:13
Milost s vama i do slušanja. p.Damir Pintarić
©2009. Sva prava pridržana.
|