TEMA: Obilna milost

Prošle dvije emisije govorili smo na temu po kojoj je naš kršćanski radio program dobio i ime; 'Sola Gratia' ili 'Samo Milost'.

Nakon što smo govorili o 'Sola Gratiji' u spasenju i 'Sola Gratiji' u posvećenju, danas ćemo govoriti o; 'obilnoj i preobilnoj Božjoj milosti.'

Apostol Pavao, bilo da piše crkvi, bilo da piše skupini crkava ili bilo da piše pojedincima, on svaki puta, ali baš svaki puta započinje i završava pismo jednim te istim riječima;
'Milost vam i mir od Boga', u uvodu i početku pisma, i 'Milost s vama' na kraju, svakog pisma.
Jednako tako, apostol Petar, koji je u Novome Zavjetu napisao dvije poslanice, svako svoje pisanje započinje riječima: 'Milost vam i mir u obilju.'

Evo jednostavne definicije Božje milosti: 'nismo zaslužili a Bog nam daje'.
Milost je po definiciji oprečna sa svakom idejom ljudske zasluge. Milost se ne može zaslužiti, zaraditi, kupiti, prodati, prenijeti, ona je 'gratis'.

Petar na početku svoje prve i druge poslanice, piše o 'obilnoj Božjoj milosti', dok apostol Pavao u prvoj poslanici Timoteju, piše o 'preobilnoj milosti' Božjoj.

Čujmo taj tekst. Čitam iz 1.poslanice Timoteju 1:12 na dalje:

'Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu, mene koji sam prije bio hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali sam postigao milosrđe jer sam djelovao iz neznanja, kad još nisam imao vjere. I to PREOBILNA bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu.'

Zašto Pavao piše o PREOBILNOJ Božjoj milosti? U tekstu iz teksta jasno vidimo najmanje tri razloga:

1. razlog:
Preobilna milost Božja bila je potrebna, zato što je Pavao prije obraćenja i spasenja bio veliki grešnik.

Pavao je prije obraćenja bio; nasilnik, hulitelj i progonitelj. Kakav je on, prije obraćenja bio, možemo samo zamisliti. Djela apostolska opisuju Pavla, prije obraćenja, kao onoga koji je citiram: 'sveudij disao prijetnjom ubojstva' (Dj 9:1)
Luka u Djelima apostolskim, opisuje Pavla prije obraćenja i spasenja, kao onoga koji i muškarce i žene, svezane lancima dovlačio u Jeruzalem.
Kakav je to bio čovjek? Koliko agresije u njemu? Kako li bi samo tada izgledao njegov psihološki profil?

Pavao zapravo jako malo, šturo, govori o svojem prošlom životu, životu prije obraćenja, jer se tu, u biti, i nema što dobroga reći.
Pavao piše o 'preobilnoj milosti Božjoj', jer je na bila potrebna da spasi nekoga kao što je bio Savao; hulitelj, nasilnik i progonitelj. U poslanici Rimljanima taj isti Pavao piše:
'Ali gdje grijeh postade večim, tu se milost izli u preizobilju' (Rim 5:20).

2. razlog; zašto preobilna milost Božja?, opisan je u nastavku teksta koji smo pročitali. U 1. Tim 1:15-16 čitamo:

'Sigurna je riječi i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni, prvome, Krist Isus pokaže svu svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da postignu život vječni.'

Bog je spasio Savla, koji je obraćenjem postao Pavao, PREOBILNOM Božjom milošću da bi upravo na njemu pokazao da je Isus prijatelj grešnika. Isus nije došao zbog pravednika već zbog grešnika.
'Ne treba zdravima liječnik nego bolesnima', govori On sam.

U evanđelju po Luki, u petnaestom poglavlju, čitamo da je Bog 'pun radosti' i da je nebo puno radosti onda kada se jedan grešnik kaje ili obrati.
'Punina radosti', se ne događa kada netko ide u crkvu ili kada netko pjeva duhovne pjesme ili kada netko daje novac u kolektu…, 'punina radosti' događa se onda kada se jedan grešnik kaje ili obrati.

Iz Pisma i iz prakse vidimo da to nije česta pojava, to je zapravo vrlo rijetka pojava, ali toga ima jer postoji Preobilna Milost Božja, jer je Isus još uvijek prijatelj grešnika.

3. razlog; zašto preobilna milost Božja?, opisan je na kraju teksta koji smo pročitali. Pišući o preobilnoj milosti Božjoj Pavao završava:

'Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova' (1.Tim 1:17).

Ispravna teologija, poštovani slušatelji, uvijek mora završiti u doksologiji, ili u slavljenju i štovanju Boga. Slava Božja je velika, najveća tema od svih.

Bog je stvorio svijet da bi taj stvoreni svijet naviještao Slavu Njegovu.
Netko je rekao ovako: 'Priroda koja nas okružuje, iako je pala, još uvijek je prekrasna.'

Bog je stvorio i čovjeka za sebe, sebi slična, da bi čovjek u jednom zajedništvu sa Stvoriteljem proslavio Njega. Bog je sve stvorio, kako bi sve stvoreno slavilo Njega. Psalmi završavaju: 'Sve što diše Boga neka slavi' (Ps 150:5).

Slava Božja je očita na svakom koraku. Pismo tvrdi:
'Svet, Svet, Svet je Jahve nad vojskama, puna je SVA ZEMLJA Slave Njegove' (Iza 6:3).

Ako je tome tako, zašto onda čovjek ne slavi Boga? Zašto čovjek, općenito govoreći, ne vidi, ni ne primjećuje očito, ne primjećuje slavu Božju ?
Pavao u Rimljanima 3:23 daje vrlo precizan odgovor:
'Jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje'

Slava Božja je jedna očita i istovremeno skrivena, kodirana tema. Ona postaje vidljiva obraćenjem i spasenjem.

Samo Pismo, jasno nas uči da smo spašeni 'Samo milošću', 'Samo po vjeri'. 'To ne dolazi od nas da se ne bi tko hvalio, to je dar Božji' (Ef 2:8).

Sola scriptura ili Samo pismo, Sola fidei ili Samo vjera, Sola gratia ili Samo milost, moraju završiti sa – SOLI DEO GLORIA ili 'Samo Bogu slava.'
Milost s vama i do slušanja.

p.Damir Pintarić
©2009. Sva prava pridržana.