TEMA: Jesmo li Božji ?

Nakon emisije o 'Nerazumijevanju križa', nakon što smo govorili o tom fenomenu biti tako blizu a biti tako daleko, dobili smo nekoliko upita s istim pitanjem:

'Ima li mnogo onih koji se spasavaju?'

Kada čitate Novi zavjet, evanđelje po Luki, nailazite na isto pitanje. Promatrajući taj religiozni svijet oko sebe, promatrajući to masovno gibanje oko Isusa Krista i slušajući Njegovo izlaganje, neki ljudi pristupili su Isusu Kristu i postavili mu isto pitanje.

'Gospodine je li malo onih koji se spasavaju?' Lk 13:23

Prije nego odgovorimo na postavljeno pitanje moramo se zbog važnosti zadržati na pojmu spasenja. 'Gospodine je li malo onih koji se spasavaju? Spasavaju od čega?

Zapadna crkva, pod utjecajem starozavjetnog Zakona i pod utjecajem rimskog zakona, vidi Isusa prvenstveno kao Spasitelja – Otkupitelja. Isus je onaj koji opravdava grešnog čovjeka pred svetim i pravednim Bogom. 'On je žrtva pomirnica za naše grijehe', On je onaj koji platio kaznu za naše grijehe… On je Spasitelj od srđbe koja će doći, On je Spasitelj – Otkupitelj.

Istočna crkva vidi i naglašava Isusa Krista kao Pobjednika. Ovo je, vjerujem, ohrabrenje za sve one koji su robovi tijela i požude. Ovo je ohrabrenje za sve one koji su robovi psihoaktivnih supstanci kao što su nikotin, alkohol, droge, sedativi. Ovo je ohrabrenje za sve one koji nisu slobodni a žele biti slobodni. Isus je obećao slobodu. Čitama evanđelje po Ivanu 8:31:

'Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi… Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni'.. Iv 8:31,36

Dok zapadna crkva naglašava Isusa kao onoga koji opravdava, istočna crkva naglašava Isusa kao onoga koji oslobađa.
Zapadna crkva više naglašava Isusa kao Spasitelja od kazne grijeha, dok istočna crkva više vidi i naglašava Isusa kao Spasitelja od sile grijeha.
Isus Krist je i Otkupitelj i Osloboditelj. On je Spasitelj i od kazne i od sile grijeha.

Poslanica Rimljanima jasno govori a praksa to potvrđuje, da je 'Evanđelje sila Božja za spasenje svakom koji vjeruje', ali da je Evanđelje i sila Božja i za posvećenje svakom koji vjeruje.
Evanđelje je pazite 'sila Božja' koja po osobnoj vjeri, po iskrenoj vjeri srca opravdava čovjeka i oslobađa, odnosno posvećuje, mijenja čovjeka.

Kada promatramo religiozni svijet oko sebe, kada promatramo ta masovna gibanja oko Isusa Krista i kada slušamo, proučavamo Njegovu riječ, moramo se pitati; 'pa dobro gdje je ta sila Božja za spasenje i za posvećenje?
Ima li malo onih koji se spasavaju? JESMO LI BOŽJI?

Pred sobom imam nekoliko karti, grafikona koji prikazuju religioznu sliku svijeta danas.
Prema toj statistici danas u svijetu živi više od dvije milijarde kršćana. Prema tim brojkama više od jedne trećine svjetske populacije čine kršćani. Drugi su muslimani s 20% od ukupnog stanovništva, slijede hindusi sa 13%, pa budisti sa 6%...

Prema statistici danas se u svijetu oko milijardu ljudi deklarira rimokatolicima. Oko milijardu i sto tisuća ljudi pripada Protestansko-evanđeoskoj crkvi, dok Pravoslavna crkva broji nešto više od 200 milijuna kršćana.

Ove godine boraveći u jednom našem dalmatinskom gradu, čekajući ženu na parkiralištu, primijetio sam da od deset automobila domaćih registarskih oznaka, čak devet ima križ oko retrovizora. Doista impozantna, impresionirajuća brojka.

Opće je poznato da u našoj zemlji Rimokatoličkoj crkvi pripada 87,9% stanovništa, Pravoslavnoj crkvi pripada oko 5%, a Protestansko – evanđeoskoj crkvi nešto više od 1% .
U svijetu danas više od trećine stanovništva, više od dvije milijarde ljudi pripadaju nekoj od crkava. U Hrvatskoj ta brojka prelazi 90 % . Više od 90% stanovništva naše Hrvatske pripada jednoj od crkava, no koliko njih stvarno pripada Isusu Kristu? JESMO LI BOŽJI?

Kada promatramo religiozni svijet oko sebe, kada promatramo ta masovna gibanja oko Isusa Krista i kada slušamo, proučavamo Njegovu riječ, nailazimo na očito proturječje i nelogičnost.

Poslušajmo nekoliko stihova koji jasnu pokazuju tu nelogičnost. Isus je nakon svog svepoznatog Govora na Gori uputio poziv. Čitam evanđelje po Mateju 7:13-14:

'Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ga ih koji ga nalaze.'

Govoreći o Božjoj brizi i providnosti, Isus je ohrabrio svoje, slijedećim riječima. Čitam iz Lk 12:32;

'Ne boj se, stado malo (mikro), jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo.'

Evanđelist Luka za riječ 'malo' koristi grku riječ 'mikro' od koje dobivamo riječ mikroskop, mikroorganizam.

Možda najjasniji stih koji razotkriva spomenutu nelogičnost između religiozne karte danas i Isusovih riječi je Isusov osobni poziv na slijeđenje. Mat 16:24-26;

'Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život naći će ga. Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?'


Kako pomiriti ove riječi sa spomenutim brojkama? Kako pomiriti Isusov zahtjevni poziv s brojkom od dvije milijarde? Kako pomiriti riječ 'mikro' s brojkom od 90%?

Aurelije Augustin, vjerojatno najbolji teolog prvog tisućljećja, promatrajući masovna gibanja oko Isusa Krista, i odgovarajući na naše pitanje: 'Ima li mnogo onih koji se spasavaju?', ustvrdio je i zapisao da je crkva corpus premixtum, 'miješano Tijelo'.
Ako je crkva već u 4. stoljeću bila corpus premixtum, 'miješano Tijelo' što je ona danas?

Kako je do tog miješanja došlo?

Najveći razlog spomenutog miješanja i nastale ekleziološke magle je Sakramentalizam.
Radi važnosti teme, a to je spasenje, spasenje od kazne grijeha i spasenje od sile grijeha, treba jasno reći da se riječ, pojam, sakrament ni jedanput ne spominje u Svetome Pismu.

Ne želeći nikoga uvrijediti, ali radi važnosti teme, treba jasno reći da sakramenti ne djeluju sami od sebe. To je očito i to ne treba dokazivati.
Više je nego očito da u sakramentu sile nema, ni za spasenje ni za posvećenje, bez obzira da li je riječ o krštenju beba ili odraslih, tobože vjerujućih osoba.
Sveto Pismu uči da smo u krštenju umrli s Kristom, da smo zajedno s Njim ukopani u krštenju, te da smo zajedno s njim ustali od mrtvih kako bismo živjeli novim životom. Sveto Pismo je jasno kad kaže da smo krštenjem sjedinjeni s Kristom. (Rim 6:1-4)

Prema Bibliji, osoba krštenjem dobiva oproštenje od svih grijeha, krštenjem biva opravdana, ona postaje dio sveopće Kristove crkve te da dobiva neizbrisivi pečat Duha Svetoga kao i dar Duha Svetoga na izgradnju crkve.

Sve se to, prema Pismu događa krštenjem, ali NE VODENIM krštenjem!

Sve nabrojeno događa se i dobiva krštenjem Duhom Svetim kojeg primamo samo i isključivo duboko osobnom, doživljenom, iskrenom vjerom, vjerom srca u Evanđelje Isusa Krista.

Vidite razumska vjera u povijesnog Isusa ne spasava i ne oslobađa. Iskrena i osobna vjera srca u živog Isusa, i spasava i oslobađa. Zato Pavao piše:

'Uistinu ja se ne stidim Evanđelja jer je ono SILA BOŽJA za spasenje svakom koji vjeruje.' Rim 1:17

Jesmo li Božji?

Milost s vama i do slušanja.
p. Damir Pintarić

© 2009. Sva prava pridržana.