TEMA: 'Sola Gratia u posvećenju'

Apostol Pavao, bilo da piše crkvi kao npr. Korintskoj, Efeškoj ili Solunskoj, bilo da piše skupini crkava, kao npr. poslanicu Galaćanima, ili bilo da piše pojedincima kao što su; Timotej, Tit ili Filemon, on svaki puta ali baš svaki puta započinje i završava pismo jednim te istim riječima:

'Milost vam i mir od Boga', u uvodu i početku pisma, i 'Milost s vama', na kraju svakog pisma.

Evo jednostavne definicije Božje milosti: 'nismo zaslužili a Bog nam daje'.
Milost je po definiciji oprečna sa svakom idejom ljudske zasluge. Milost se ne može zaslužiti, zaraditi, kupiti, prodati, prenijeti, ona je 'gratis'.

Prošli puta govorili smo o tome da doktrina opravdanja odnosno spasenja čovjeka; 'Samo po Milosti', 'Samo po Vjeri, kako to jasno uči 'Samo Pismo', nije novina Reformacije i ne dolazi od Martina Luthera već dolazi od apostola Pavla, dolazi iz Svetoga Pisma ili Biblije.
Doktrina 'opravdanja milošću po vjeri', zapravo proizlazi iz ljudske i Božje naravi.
Čovjek je zbog prekršaja i grijeha mrtav u odnosu na Boga, i takav ne može ništa, ali baš ništa učiniti za svoje spasenje. Bog je taj koji po svojoj suverenoj i djelotvornoj milosti, spašava izgubljenog i grešnog čovjeka.

'Ali Bog koji je bogat milosrđem, tvrdi apostol Pavao, – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – MILOŠĆU STE SPAŠENI po vjeri, to ne dolazi od vas da se ne bi tko hvalisao, to je dar Božji' (Ef 2:4-8).

Slušajući ovo možete reći; 'pa zar je to tako jednostavno? Zar vi, protestanti i evanđeoski kršćani, niste to prepojednostavili? Da li to znači da djela uopće nisu bitna? Da li to znači da možemo slobodno griješiti kako bi milost bila veća? Kako to mislite 'Sola Gratia'?'

Ovakva pitanja i razmišljanja, proizlaze iz nerazumijevanja Božje DJELOTVORNE milosti.
Novi Zavjet kristalno jasno uči, da Duha Svetoga i djelotvornu milost Božju, ne primamo sakramentom, već Duha Svetoga i djelotvornu milost Božju primamo vjerom, i to ne obiteljskom, nacionalnom već isključivo OSOBNOM VJEROM.
Čovjek, ili odgovara ili ne odgovara na Evanđelje Isusa Krista, vjerom, osobnom vjerom.
Božja milost, koju primamo osobnom vjerom je djelo-tvorna milost. Poslušajmo što o toj temi, apostol Pavao, piše svom mlađem suradniku Titu, koji je pastorirao na Kreti:

'Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikog Boga, našeg Spasitelja Isusa Krista' (Tit 2:11).

Da bismo razumjeli 'SAMO MILOST' od početka do kraja, da bismo razumjeli Božju djelotvornu milost, mi moramo razumjeti tko je Isus Krist.

Isus Krist je Spasitelj Svijeta, i on je došao umrijeti na križu za grijehe svijeta, ali Isus Krist je i Gospodar, Vladar. On je 'kyrios'. On je Gospodin.

Kada netko, prema Evanđelju po Ivanu 1:12, vjerom prihvati Isusa Krista, on ga ne može prihvatiti samo kao Spasitelja, već ga mora prihvatiti i kao Gospodina i Gospodara svojega života, jer Isus je i Spasitelj i Gospodar.

Vidite, poštovani slušatelji, 'jocer pola –pola' u kršćanstvu jednostavno ne postoji. Ili jesmo ili nismo kršćani, ili Isusa slijedimo ili ga ne slijedimo, ili imamo djelotvornu milost ili je nemamo, jer ona je djelotvorna milost.

Sjećam se sprovoda na kojem je službenik crkve, govorio o pokojniku kao o onome koji se trudio vršiti Božju volju, ali mu to baš nije previše uspijevalo. Govorio je o tome kako je Isus 'tinjao' negdje u njemu. Nakon obreda, porazgovarao sam s njim i rekao da se nikako s time ne mogu složiti jer Isus nije 'tinjalica', Isus je 'svijetlo svijeta'.

Sam Isus je otvoreno i jasno rekao:
'Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život (Iv 8:12-13).

Božja djelotvorna milost, koju primamo osobnom vjerom u Evanđelje Isusa Krista, je djelotvorna milost i ona mijenja osobu iz korijena, iz temelja.
Reformirani teolozi su uvijek govorili:

'Mi možemo doći k Isusu kakvi god jesmo, jer se ne možemo ni
promijeniti, ni poboljšati, ni spasiti, ali, mi ne možemo ostati u Isusu Kristu kakvi jesmo, jer smo u Njemu, odnosno jer je u nama DJELO-TVORNA milost Božja.'

Ljudi nas ponekad, onako paušalno pitaju: 'Pa koja je onda vjera prava kad ih ima toliko ?'
Prava vjera, spasavajuća vjera, je vjera u Isusa Krista koji je; Spasitelj i Gospodin (Dj 11:20). Prihvaćajući, osobnom vjerom Njega, prihvaćamo i djelotvornu milost Božju.

Božja milost je poput ratne tvornice, koja dano-noćno proizvodi djela koja su dokaz i posljedica spasenja, a nikako i nipošto uvjet ili uzrok spasenja.
Pavao se itekako slaže s Jakovom, koji u svojoj poslanici tvrdi i piše da je 'vjera bez djela mrtva, jednako, kao što je tijelo bez duše mrtvo' (Jak 2:26).
Redoslijed; vjera pa djela, je sudbonosno važan i stvara ogromnu razliku u; teološkom, psihološkom i sociološkom smislu.

Pogledajmo za kraj obraćenje apostola Pavla.
Progoneći crkvu, na putu za Damask, Savao je vidio svjetlost i čuo glas s neba; 'Savle , Savle zašto me progoniš?'. Vidjevši svjetlost i čuvši glas, Pavao je pao ničice i rekao: 'Tko si ti GOSPODINE?' (Dj 9:3-5)

Drugim riječima, Pavao je odmah i jasno rekao; 'ja sam tvoj sluga.'
Gotovo u svakom svojem pismu, predstavljajući sebe, Pavao se naziva robom, slugom Isusa Krista.
Pavao ništa nije mogao učiniti za svoje spasenje. On je bio na potpuno krivom putu; progonio je crkvu, bio je hulitelj i nasilnik. Pavao je prije obraćenja bio; hulitelj, progonitelj i nasilnik. On je bio problem.

Nakon što je djelotvornom milošću spašen, Pavao je cijeli svoj život misionirao, propovijedao, služio svom Spasitelju i Gospodinu Isusu Kristu.
Djelotvorna milost Božja, u njemu proizvela je; 1., 2., 3. misijsko putovanje, na kojima je Pavao otvorio mnoge crkve, propovijedao Evanđelje tisućama, napisao čak 13 poslanica koje imamo u kanonu Novoga Zavjeta.

Iz Pavlovih pisanja jasno vidimo svjesnost o tome, da uspjeh ne pripada njemu, već da se uspjeh mora prepisati - djelotvornoj milosti Božjoj.
Sola Gratia u spasenju, Sola Gratia u posvećenju. SOLA GRATIA!
Čujmo za kraj njegove riječi:

'Ja sam uistinu najmanji među apostolima, budući da sam progonio Crkvu Božju. Milošću sam Božjom ono što jesam. A milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha. Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi; ne ja, nego milost Božja sa mnom' (1Kor 15:10).

Milost s vama i do slušanja.
p. Damir Pintarić ©2009. Sva prava pridržana.