TEMA: Sola Gratia - OPRAVDANJE

Apostol Pavao, čitamo u Novome Zavjetu, bilo da piše crkvi, bilo da piše crkvama, bilo da piše pojedincima, uvijek započinje svoje pisanje istim pozdravom: 'Milost vam i mir od Boga'.

Apostol Pavao bilo da piše crkvi kao npr. Korintskoj, Efeškoj ili Solunskoj, bilo da piše skupini crkava npr. Galaćanima, ili bilo da piše pojedincima kao što su Timoetej, Tit ili Filemon, Pavao svaki puta započinje i završava pismo jednim te istim riječima:

'Milost vam i mir od Boga' u uvodu i početku pisma, i 'Milost s vama' na kraju svakog pisma.

Evo jednostavne definicije milosti: 'nismo zaslužili a Bog nam daje'.
Milost je po definiciji oprečna sa svakom idejom ljudske zasluge. Milost se ne može zaslužiti, zaraditi, kupiti, prodati, prenijeti, ona je 'gratis'.

'Sola Gratia' ili 'Samo Milost' je načelo koje se pojavljuje u 16. stoljeću u vrijeme Reformacije, kao jedna reakcija i očita potreba definiranja načina spasenja. Naime, kroz srednji vijek crkva je izgradila cijeli sustav spasenja kroz; sakramente, dobra djela i čistilište. Kroz srednji vijek crkva je izradila sustav ekonomije spasenja koji je za crkvu bio jako profitabilan. U tom mračnom vremenu pojavio se Johan Tezel, poslan od pape, koji bi prodavao oproštajnice ili indulgencije. Tenzel bi stajao na gradskome trgu te ponavljao:

'Duša iz čistilišta iskoči kada novčić u škreblicu uskoči.'

Na osnovu prodaje oproštajnica crkva se je silno bogatila, a sve to zajedno je u teološkim krugovima pokrenulo rasprave o oproštenju, spasenju, o opravdanju grešnog čovjeka pred Bogom. Luther, ali ne samo on nego mnogi drugi teolozi pitali su se: zar se spasenje može kupiti ili zaslužiti ? Kako se čovjek opravdava pred Bogom?

Vrativši se na 'Sola Scriptura' ili 'Samo Pismo' reformatori su se vratili na biblijsko učenje da je čovjek spašen 'milošću po vjeri', odnosno vratili su se milosti koja je po definiciji oprečna bilo kakvoj ideji ljudske zasluge.

'Sola Gratia' ili 'Samo Milost' nije novina, nije nešto novo što su reformatori; Luther, Calvin, Zwingli i ostali izmislili.

Tzv. crkveni otac istočne crkve, Ivan Zlatousti, bio je zadivljen poslanicom apostola Pavla Rimljanima. Taj crkveni otac istočne crkve, pisući egzegetske homilije iz poslanice Rimljanima, nije mogao promašiti glavnu temu poslanice Rimljanima, poslanice koju nazivamo manifestom Božje milosti, a to je opravdanje 'milošću po vjeri.'

Aurelije Augustin, tzv.crkveni otac zapadne crkve, bio je svjestan bespomoćnosti grijehom zarobljenog čovjeka i dostatnosti suverene Božje milosti u kontekstu opravdanja i spasenja čovjeka. Augustin je vjerovao u djelotvornu milost od početka do kraja od prvog do zadnjeg koraka. Dr. Martin Luther, koj je bio augustinac, pozivao se na Pisma, ali i na Augustina.
Augustin je vjerovao u 'gratiae sufficientis' . On razumije Božju milost kao bezuvijetnost. Augustin razumije ono što tvrdi apostol Pavao u Rimljanima 11:6;
'Ako je po milosti, nije više po djelima; jer inače milost ne bi više bila milost.'

Načelo 'Sola Gratia' ili 'Samo Milost', nije novina Reformacije i ne dolazi od Luthera ili Calvina. 'Sola Gratia' ili 'Samo Milost' ne dolazi od Ivana Zlatoustog ili Augustina, već dolazi iz Biblije, Riječi Božje, dolazi od apostola Pavla koji je doista jasan u pismu mladom pastoru Timoteju:

'Bog nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Isusu Kristu. '

Načelo, doktrina 'opravdanja samo milošću po vjeri', proizlazi iz toga; tko je čovjek a tko je Bog?
Apostol Pavao u poslanici Efežanima, u 2. poglavlju, podsjeća vjerne u Efezu na to kakvi su bili kada nisu bili spašeni, kakvi su to bili kada nisu poznavali Boga. U tom tekstu, apostol Pavao daje jednu točnu i preciznu duhovnu dijagnozu čovjeka koji nije spašen, čovjeka koji je izgubljen. Čujmo tekst:

'S Kristom oživi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i svi mi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srđbe kao i svi ostali. '

Pavao lista 4 osnovne karakteristike nespašene osobe:
Duhovno mrtva. Ne spašena osoba može biti fizički i psihički zdrava i vitalna ali je ona duhovno, u odnosu na Boga, mrtva. Ona je pod dva; pod djelovanjem Eona ovoga svijeta, Sotone, koji je sada na djelu među nevjernima. Pod tri, rob je požude i svog samovoljnog mišljenja, i pod četiri po naravi dijete srđbe.

Što može učiniti za spasenje čovjek koji je mrtav, pod djelovanjem Eona, rob požude i svog samovoljnog mišljenja, i koji je po naravi dijete srđbe. Ništa.

Tako dugo, dok Bog po svojoj suverenoj i djelotvornoj milosti ne počinje djelovati u čovjeku, za čovjeka nema nikakve nade. Najveći problem izgubljenog čovjeka je taj što ne zna da je izgubljen.

Kako bi se pokušalo objasniti spašavanje izgubljenog čovjeka, često puta se koristi ilustracija s utopljenikom. Nespašen čovjek je poput utopljenika, koji se grčevito ali bezuspješno bori za svoj život. Što se više bori,zapravo sve brže tone. Prema toj ilustraciji, sve ono što čovjek može učiniti, je zadnjim naporom, zadnjom snagom uhvatiti pojas za spašavanje.

Prema dijagnozi izgubljenog čovjeka, u kojoj apostol Pavao tvrdi da je neobraćen čovjek duhovno mrtav, meni se čini da je bolja ilustracija ovo:
Neobraćen čovjek je čovjek koji leži mrtav na dnu oceana i apsolutno ništa ne može učiniti za svoje spasenje. Bog je taj koji zaronjava do dna, On ga izvlači, oživljava, reanimira i daje život.

Nakon što apostol Pavao daje dijagnozu čovjeka, prema kojoj je neobraćen čovjek; duhovno mrtav, pod djelovanjem Eona, rob požude i svog samovoljnog mišljenja i dijete srđbe Pavo piše:

'Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – MILOŠĆU STE SPAŠENI '.

'Sola Gratia' ili 'Samo Milost' ne dolazi od Luthera, ne dolazi od Augustina. 'Sola Gratia' ili 'Samo Milost' ne dolazi ni od apostola Pavla, ni od proroka Habakuka, ni od Abrahama; 'koji povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost'. 'Samo Milost' ne dolazi od čovjeka, već dolazi od Boga koji je milosrdan i milostiv.
Milost s vama i do slušanja.

p. Damir Pintarić
© 2009. Sva prava pridržana.