 | |
| Martin Luther na državnom Saboru u Wormsu |
Dan Reformacije, 31. listopada, državni je praznik i neradni dan u velikoj većini zapadno europskih zemalja, što je i razumljivo jer je Reformacija povijesni događaj koji je iz temelja promijenio Europu. Nakon Reformacije, u Europi više ništa nije bilo isto. Sjećamo se, 31.10.1517. godine, dr. Martin Luther je na vrata crkve u Witenbergu zabio 95 teza protiv prodaje oproštajnica ili indulgencija Rimokatoličke crkve. Dr. Martin Luther nikako nije htio podijeliti crkvu kojoj je vjerno služio kao svećenik i redovni profesor teologije, već nju je pokušao reformirati, obnoviti, vratiti na Sveto pisamske temelje. Svaka podjela unutar Kristovog Tijela je bolna i ona uvijek baca jednu negativnu sjenu na samu crkvu, za koju je sam Gospodin Isus molio; 'da bude jedno' (Iv 17:11). Zašto su onda, dr. Luther, dr. Calvin, dr. Zwingli i ostali reformatori, iako su bili duboko svjesni tog biblijskog imperativa, jedinstva crkve, svejedno ustrajali na svojim tezama: SAMO PISMO, SAMO MILOST, SAMO VJERA i SAMO KRIST. Na državnom Saboru u Wormsu, 1521. godine, u prepunoj velikoj dvorani ispred kralja Karla V, ispred 30 biskupa, 200 plemića, 28 vojvoda te 11 grofova, u jednoj otvorenoj raspravi, dr. Eck, predstavnik Rimokatoličke crkve, je uz komentar pozvao Luthera da opozove svoja pisanja: Vi ništa ne činite osim što obnavljate Husove pogrješke. Kako će Židovi, kako će Turci, likovati čujući kršćane kako raspravljaju o tome jesu li sve te godine bili u krivu? Martine, kako možete pretpostaviti da ste vi jedini koji razumije smisao Svetog pisma? Stavljate li svoj sud iznad suda tako mnogo slavnih ljudi i tvrdite li da znate više nego ni svi oni? Nemate pravo dovoditi u pitanje najsvetiju pravovjernu vjeru, koju je utemeljio Krist savršeni zakonodavac, koju su apostoli proglasili diljem svijeta, koja je zapečaćena crvenom krvlju mučenika, koju su potvrdili sveti koncili, koju je odredila Crkva u koju su svi do smrti vjerovali, svi naši očevi i dali nam je u naslijeđe, i o kojoj nam sada papa i car zabranjuju raspravljati iz straha da raspravi ne bi bilo konca. Pitam vas Martine – odgovorite iskreno i bez ukrštavanja rogova – odričete li se vi svojih knjiga i pogrješaka koje one sadrže ili ne? Luther je u svom odgovoru bio nedvosmislen i jasan. Evo njegovog odgovora: Ako me se ne pobijedi uz pomoć svjedočanstva Svetog pisma ili očitim razumskim razlozima – jer ne vjerujem isključivo ni papi ni koncilima, budući da je izvjesno da su često griješili i proturječili sebi samima – uvjeren sam u mjesta iz Svetog pisma koja sam naveo. Moja je savjest okovana Riječju Božjom. Tu stojim i ne mogu se maknuti. Neka mi Bog pomogne. Roland H. Bainton, 1950, Here I Stand, Mentor Books, USA. Bernardh Lohse, 2006, Martin Luther, Matija Vlačić Ilirik, Zagreb. Da li je Reformacija bila samo još jedan od mnogih pokazatelja ljudskog egoizma, natjecanja, borbe za vlast ili je u pitanju ipak bilo nešto drugo? Reformaciju treba promatrati kao reakciju. Reformacija je nastala kao reakcija na krizu autoriteta u crkvi. Do reformacije, dakle do 16.stoljeća, u crkvi nije bio službeno i jasno definiran autoritet crkve. Autoritet je bio trojedini: Sveto Pismo ili Biblija, Tradicija i učenja crkvenih otaca.
|