Dinosaurima nazivamo skupinu gmazova koji su se, prema teoriji evolucije, na Zemlji pojavili prije približno 215 milijuna godina a većina ih je izumrla prije približno 65 milijuna godina. Prema istoj teoriji dinosauri su izumrli oko 60 milijuna godina prije pojave čovjeka, iz čega se zaključuje da se čovjek nikad nije mogao susresti s njima.

Međutim, u Bibliji nalazimo više ulomaka u kojima se opisuju stvorenja vrlo slična dinosaurima, a živjela su u vrijeme kad je pisana Biblija (u razdoblju od približno 1450. godine pr.K. do 100.g. po.K.).

Osim toga, postoje i razni drugi povijesni dokumenti, kao i arheološki nalazi koji svjedoče o čovjekovim susretima sa takvim stvorenjima. Iz toga proizlazi da su životinje koje danas nazivamo dinosaurima stvarno živjele u čovjekovo doba, upravo kako to prikazuje i Biblija.

Riječ "dinosaur" izmislio je engleski prirodoznanstvenik sir Richard Owen 1841. godine. U suvremenom hrvatskom rječniku Bratoljuba Klaića riječ dinosaur opisana je kao "strašan gušter". U povijesnim zapisima koji opisuju takve životinje nalazimo da su ih ljudi toga vremena nazivali različitim imenima, pa i "zmajevima". U ovom članku prikazat ćemo odabrane biblijske tekstove, kao i neke povijesne zapise koji ukazuju na mogućnost postojanja dinosaura u čovjekovoj povijesti.

U Bibliji se stvorenja slična zmajevima spominju 34 puta, a način na koji su opisana pokazuju da su to životinje koje danas poznajemo kao dinosaure. U Knjizi o Jobu 40,15-24 opisana je životinja imenom Behemot.

Prema tom tekstu, Behemot je vrlo sličan tipičnom dinosauru: hrani se poput goveda, snažnih bedara, s mišićima na trbuhu, sa ogromnim repom "poput cedra", s kostima poput "mjedene cijevi" i sa zglobovima "kao od željeza kvrge".

Stanovište mu je "guštik močvarni i glib". Gospodin Bog Behemota opisuje kao "prvenca Božjega stvaranja". I uistinu, veličinom i izgledom nadmašio je sve ostale životinje.

Nešto kasnije, u Knjizi o Jobu 40,25 i dalje, nalazimo opis Levijatana – još jedne životinje koja se može svrstati u kategoriju "zmajeva": ogromni udovi, dvostruk oklop načinjen od ljusaka, čak se spominje i vatra koja mu suklja iz ustiju. U Knjizi o Jobu 41,14-15 čitamo: "U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. Kad se uspravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini".

U apokrifnom dodatku Knjige Daniela, u 13. i 14. poglavlju, govori se o postojanju velikog zmaja kojeg su Babilonci štovali (Daniel 14:22). Kralj je htio da i Daniel štuje tog zmaja što je Daniel odbio. Umjesto toga, pomoću smole, masti i dlaka, načinio je kuglice koje je zmaj pojeo i umro.

U svjetskoj povijesti, u raznim pisanim dokumentima i arheološkim nalazima nalazimo mnoge činjenice koje govore u prilog postojanju zmajeva, odnosno životinja sličnih dinosaurima. Navodimo samo nekoliko primjera:

Herodot (grčki povjesničar, 449. g. pr. Kr.) piše da je posjetio nekoliko mjesta u Arabiji gdje se raspitivao o krilatim zmajevima. Kaže da je na proputovanju vidio nevjerojatno puno kostiju krilatih zmajeva. "Krilati zmaj je oblika kao vodena zmija. Krila joj nisu pernata već slična onima u šišmiša". Priča dalje kaže da su u proljeće krilati zmajevi letjeli iz Arabije prema Egiptu ali su ih susrele ptice imenom Ibis koje su im zabranile ulaz u Egipat i sve ih uništile.

Kineski kalendar u nazivima godina, između 11 stvarnih životinja (poput svinje, zeca, štakora itd.), sadrži i zmaja (dinosaura?) Zašto umetnuti mitsku životinju između ostalih koje stvarno postoje?

Anglosaksonske kronike (793. g.po.K.) govore o vatrenim zmajevima koji lete nebom.

Na starom Babilonskom zidu iz 2600 g. pr.K. nalaze se slike zmajeva i lavova.



Prije 1000 godina, vikinzi su na svoje brodove stavljali glave zmaja / dinosaura (slika dolje). Zašto bi to činili? Pretpostavlja se da su poznavali neku vrstu zmaja koji je živio u moru (nazivali su ga Krakan).

Marko Polo je živio u Kini oko 17 godina (1271 po. Kr). Rekao je da je car uzgajao zmajeve da vuku njegove kočije tokom raznih parada.

Iako prikazani povijesni zapisi ne mogu pružiti potpune dokaze da su dinosuri stvarno živjeli u isto doba kad i ljudi, oni ukazuju na tu mogućnost i potiču na daljnje istraživanje ove teme. Dokazivanje činjenice da su dinosauri živjeli u isto vrijeme kad i ljudi (u vrijeme o kojemu svjedoče navedena povijesni zapisi i otkrića) ruši ne samo temelje teorije evolucije već i mnogih drugih znanstvenih teorija i spoznaja o razvoju našeg planeta i života na njemu.

U Bibliji, u prvom poglavlju Knjige Postanka, opisano je istinito stvaranje svemira, Zemlje i života na Zemlji. U prvom stihu Biblije čitamo: "U početku Bog stvori nebo i zemlju". Taj isti Bog stvorio je i čovjeka te mu dao život, ali i Zakone po kojima čovjek postaje odgovoran pred Bogom. Neki danas postavljaju pitanje postoji li jedna apsolutna istina i može li čovjek, po svojoj naravi, spoznati istinu o Bogu i o načinu nastanka svijeta? I što s onima koji tvrde da "ne znaju da li Bog postoji"? Biblija u prvom poglavlju Poslanice Rimljanima (stihovi 18-21) daje nedvosmislen odgovor na to pitanje:

"Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo."

Iz onoga što gledamo oko sebe i razmišljajući razumom koji nam je Bog dao, svi smo sposobni shvatiti istinu o Bogu i o načinu postanka svijeta. Ali samo o nama ovisi što ćemo odabrati: iskazati Bogu slavu i zahvalnost ili tražiti nove teorije uzdajući se u svoju mudrost i dostatnost.

Više o dinosaurima i dokazima u prilog Biblijskog prikaza stvaranja svijeta možete pronaći na stranicama:

www.creationism.org
www.drdino.com
www.creation6days.com

Slike objavljene susretljivošću uredništva web-stranica www.drdino.com.

Alen Prstec, G.B.