Kroz čitavu kršćansku povijest, od prvoga pa do početka dvadesetog stoljeća, kršćanska je crkva čvrsto vjerovala da je Biblija Božja Riječ, Bogom nadahnuta, odnosno točnije, da je 'Svako Pismo od Boga izdahnuto'.

Biblija ili Sveto Pismo tvrdi za sebe da je 'Bogom izdahnuto', odnosno da je Sveti Duh, a ne čovjek, njen autor te je zbog toga nepogrješiva, nepromjenjiva, nezabludiva i vječna, te da se u njoj nalazi život (2Tim 3:16, 2Pet 1:20, Mat 5:18, Iza 40:6-8, Iv 6:63).

Danas se sve češće može čuti kako je Biblija puna pogrešaka, proturječja, kako se kroz povijest mijenjala te je time znanstveno i povijesno nepouzdana .. no - je li to točno?

Iskrena i istinska znanost te biblijska teologija idu ruku pod ruku. Istinska znanost nikada nije suprotna, proturječna Svetome Pismu ili Bibliji, iz jednostavnog razloga: Bog Biblije je Stvoritelj svemira i uspostavitelj prirodnih zakona koje znanost proučava. Prirodni zakoni su Božji zakoni.

Albert Einstein jednom je prilikom svojim kolegama rekao: 'Uđite dublje u svoju znanost, upravo ta znanost će vas natjerati da vjerujete u Boga.'

Johanes Kepler iz područja astronomije, Isac Newton i Blaise Pascal iz područja matematike i fizike, Carolus Linneus iz biologije, Michael Farraday iz područja elektrotehnike te drugi znanstvenici, samo su neki od mnogih koji su otvoreno ispovijedali svoju vjeru u Boga i u Isusa Krista.

Nije pretjerano ustvrditi kako je čitavi pokret suvremene znanosti, započet u 16 stoljeću u vrijeme Reformacije, pokrenut od znanstvenika koji su dobrim dijelom bili kršćani.

Problem nije između Biblije i znanosti jer Bog je taj koji je dao Pisma i Bog je taj koji je uspostavio prirodne zakone, već problem nastaje kao posljedica tumačenja kako zakona tako i Pisma. Čovjek JE, bio on znanstvenik ili teolog, pogrješiv.

Svima nam je poznat primjer i sukob iz povijesti između Rimokatoličke crkve i Galileja. Galileo je u vremenima kada se smatralo da zemlja ima rubove, četiri kuta, stupove, temelje te da je ravna i nepokretna ploča, uporno i ispravno tvrdio: 'Ipak se kreće!'

Biblija koja nije znanstveni priručnik i nije pisana znanstvnim jezikom (tko bi je razumio da je pisana?), 3000 godina prije tog događaja izvještava:
'On povrh praznine Sjever razapinje, On drži zemlju o ništa obješenu' (Job 26:7).

Znanost je vrlo potrebita i više je nego dobro došla te je doista važno naglasiti ogroman doprinos znanosti čovjeku, no znanost mora biti shvaćena i oprezno razmatrana kao ljudska, dakle sklona pogreški. Znanost se kao ljudska disciplina ne može uspoređivati s Biblijom, Svetim Pismom koje je nepogrješivo, ili kako je to zapisano u samome Pismu:
'Savršen je Zakon Jahvin, dušu krijepi' ( Ps 19:8)

Kod Biblije i istinske znanosti važno je naglasiti ispravan redoslijed:

1. Biblija, Božja Riječ
2. Znanost

Hetiti su jedan od naroda koji se spominje u Starome zavjetu više od 50 puta. Sve do 19. stoljeća, njihovo postojanje, a samim time i povijesna pouzdanost Biblije, smatrani su upitnim, jer nisu bili poznati ikakvi vanbiblijski, materijalni dokazi kojima bi se moglo dokazati postojanje tog naroda. Zbog toga su mnogi bili sumnjičavi prema Bibliji i olako odbacili njen autoritet.

Znanstvenik A.H. Sayce je (Stewart, Don The Then Wonders of the Bible, Orange, CA, Dart Press, 1990.) sredinom 19. stoljeća dokazao postojanje Hetita. Danas postoji na stotine znanstvenih dokaza o postojanju civilizacije Hetita u trajanju od 1.200 godina.

Poznati židvski arheolog Nelson Glueck (Glueck Nelson Rivers In The Desert: The History Of The Negev, Jewish Publication Society of America.) je ustvrdio:
'Može se kategorički ustvrditi da ni jedan arheolški pronalazak nije osporavao biblijski izvještaj'

Biblija i istinska znanost sukladne su i ne isključuju se međusobno. U ovome tipičnom primjeru (sliči su primjeri o Jerihonu, Ninivi, autorstvo Mojsija i Ebla pločice…), znanost je kasnila.
Pravo i logično pitanje nametnuto iz svega ovoga je: Što je s ljudima koji su znanost stavili na prvo, a Božju Riječ na drugo mjesto?

Tekst iz Druge Petrove poslanice, trećeg poglavlja, kroz mnoge je godine bio korišten i spominjan kao dokaz kako Biblija ne može biti istinita te je time znanstveno nepouzdana.

'Ali će doći Dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći.'

Sve do prije 90-tak godina nije bilo moguće objasniti i uopće zamisliti energiju kojom bi se cijeli planet mogao, kako je to zapisao apostol Petar, 'rastopiti'. Danas djeca u osnovnoj školi uče u nuklearnoj fizici, o nuklearnoj energiji… No, opetovano se postavlja pitanje: što je s ljudima koji su sve te godine stavljali znanost na prvo, a Bibliju na drugo mjesto?

Što će biti s ljudima koji su zbog TEORIJE evolucije, koju je nemoguće znanstveno dokazati, odbacili autoritet Pisma, Biblije, Riječi Božje?

Augustin, veliki autoritet Rimokatoličke crkve i čovjek koji je izvršio veliki utjecaj u Lutheranskoj crkvi (dr. M. Luther je prije Reformacije bio augustinac), i koji je vrlo cijenjen u Reformiranoj crkvi (J. Calvin, veliki učitelj Reformacije visoko je cijenio Augustina), u trećem stoljeću je zapisao (Harold Lindsel,1976, The Battle for the Bible,The Zondervan Corporation, 53).:

'Vjera će izblijediti ako čovjek napusti autoritet Svetoga Pisma. Moramo se pokoriti Svetome Pismu koje ne zavodi i nije zavedeno.'

Damir Pintarić